Vidio sam ih kako idu preda Mnom

Moje Srce se prelijeva Milosrdnom Ljubavlju prema Mojim svećenicima. Nema nijednog od njih za koje ne bih iznova podnio najgorče izdaje i poniženja Moje Muke, toliko je velika Moja želja da vidim svakog Svoga svećenika učinjenog cijelim, opranim u Mojoj Predragocjenoj Krvi i posvećenim u vatri Duha Svetoga.

Sve što sam jednom podnio – posebno muke Moga svećeničkog Srca – ostaje dostupno do kraja vremena svećenicima Moje Crkve, izabranim prijateljima Moga Srca. Moja patnja ostaje za njih izvor liječenja, i iz Mojih rana za Moje svećenike teče balzam čistoće i ljubavi. Kad bi Mi se samo približili Moji svećenici i nanijeli na sebe zasluge i moć Moje najgorče Muke i Moje Predragocjene Krvi!

Postojali su trenutci tijekom Moje Muke – najmračniji od svih trenutaka – kada je Moje Srce bilo zgnječeno kao u vinskoj preši, pod težinom tuge koju riječi ne mogu opisati: kad sam posebno patio za Svoje svećenike. Vidio sam ih kako prolaze preda Mnom, naizgled beskrajna procesija do kraja vremena. Vidio sam grijehe svakoga od njih, svačije izdaje, svetogrđa i hladnoću srca. Vidio sam također i one koji su živjeli i hodali u svjetlu; ovi su Mi bili utjeha, i u svakome od njih vidio sam utjecaj Moje Prečiste Majke. Ona ih je formirala za Mene, i to će ona nastaviti raditi dok se zadnji svećenik ne zaredi i sakramenti koje sam dao Svojoj Crkvi ne prijeđu u plamen slave koju označuju u vremenu.

Pogledao sam u oči svakoga od Svojih Svećenika. U nekima sam vidio goreću ljubav i želju da Mi udovolje u svemu. U drugima sam vidio koristoljubiv duh, nemogućnost da prijeđu preko potrebne organizacije Moje Crkve u misterije za koje je one izišla iz Moga ranjenog Boka i primila Duha Svetoga o Trećem Času Pedesetnice. U trećima sam vidio groznu indiferentnost, gubitak Prve Ljubavi, izdaju svega što Moje svećenstvo predstavlja. Ovi su oni koji su dodali nemjerljivu tugu patnjama koje sam podnio.

… Tražim da Me svećeničke duše utješe i da nadoknade za ono što još uvijek manjka u Mome svećenstvu. Zbog hladnoće tako mnogih Ja tražim predanu i nježnu ljubav. Zbog indiferentnosti tako mnogih Ja tražim svetu revnost. Zbog nepobožnosti tako mnogih Ja tražim obnovljenu svijest o Mojem Božanskom Veličanstvu i o svetosti koja pristaje Mojim svetištima.

Vrijeme je odmjereno i brzo će proći. Dopusti Mojim svećenicima da se vrate rani Moga Boka. Dopusti im da prate zraku koja svijetli iz Moga Euharistijskog Lica da ih privuče u Moju prisutnost. Čekam ih. S velikom željom čeznem za njihovim društvom i utjehom koju samo oni mogu pružiti Mome probodenom Srcu.

In Sinu Iesu, Dnevnik svećenika

Izvor: vultuschristi.org,

Oglasi

Svećenici se moraju prinositi kao žrtve za njihovu braću svećenike

Klanjaj Mi se za svećenike koji Mi se ne klanjaju; traži Me za one koji bježe od Moga Lica; vjeruj Mi za one koji stavljaju sve svoje povjerenje u same sebe i puteve svijeta. Iznad svega, voli Me. Voli Me zbog onih Mojih svećenika čija su srca postala hladna.

Svećenici se moraju prinositi kao žrtve za njihovu braću svećenike. Ovako Ja planiram očistiti, izliječiti, i posvetiti, i vratiti ljepotu svetosti Mome svećenstvu: povezivajući svećenike žrtve s Mojom vlastitom Žrtvom obnovljenom na oltaru, i stavljajući prinos njihova trpljenja u Svoje vlastito, kako bih ih učinio suotkupiteljima sa Mnom, suotkupiteljima onih svećenika koji trebaju biti vraćeni iz udaljenih područja grijeha gdje ih je sotona predugo držao zatočenima.

Želja Moga Srca je da Mi se Moji svećenici klanjaju, odvajajući vrijeme svaki dan kako bi prebivali pred Mojim Euharistijskim Licem. Tamo ću ih napuniti svim milostima potrebnima za njihovu svetu službu. Tamo ću im dati kreposti bez kojih neće biti u mogućnosti pokazati Moje Lice i Moje Srce dušama.

Natjerao bih Svoje svećenike da dođu sa cesta i puteljaka kamo su zalutali i gdje Zli čeka kako bi ih iznenada napao. Dao bih da dođu k Meni, jer čekam na njih sa Srcem punim Božanskoga Prijateljstva za svakoga od njih. Neće biti prijekora niti osude, samo oproštenja i velike radosti među anđelima nebesa što Moji svećenici, napokon, uzimaju svoje mjesto u klanjanju pred Mojim oltarima.

Obznani Mojim svećenicima ovu jaku želju Moga Srca. Nema puno vremena. Obnovit ću lice Svojega svećenstva puneći ga odrazom Svoga vlastitog Euharistijskog Lica. Tako će Moje svećenstvo biti preobraženo. Crkva i svijet čekaju svete svećenike. I ja ih čekam posvetiti u Sakramentu Moje Ljubavi.

In Sinu Iesu, Dnevnik svećenika

Izvor: vultuschristi.org,

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Željo bregova vječnih

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Je li to Srce “želja” ovoga svijeta? Gledajući svijet kakav nas vidljiv okružuje, moramo sa svetim Ivanom ustvrditi da je on podložan požudi tijela, požudi očiju i oholosti života (usp. 1 Iv 2, 16) i čini se da je taj svijet daleko od želje za Srcem Isusovim. Ne slaže se s njegovim željama. Ostaje tuđ, a često upravo neprijateljski postavljen prema njemu. O tom “svijetu” Sabor veli da je “dospio u ropstvo grijeha” (GS 2). A to veli u skladu s cijelom objavom, sa Svetim pismom i s predajom (i recimo čak, s našim, ljudskim iskustvom).

Ipak, istodobno, isti taj “svijet” pozvan je na život po ljubavi Stvoritelja i ta ga ljubav trajno podupire u postojanju. Riejč je o svijetu kao cjelini vidljivih i nevidljivih stvorenja, a osobito o “cjelokupnoj ljudskoj obitelji sa sveukupnom stvarnošću u kojoj živi” (Gs 2).

Svijet je to koji, upravo zbog “ropstva grijeha”, podvrgnut prolaznosti, kako uči sveti Pavao, i zbog toga uzdiše i trpi u bolovima rađanja, nestrpljivo čekajući objavu sinova Božjih, jer samo na takvom putu može biti uistinu oslobođen od robovanja propadljivosti, kako bi sudjelovao u slobodi i slavi sinova Božjih (usp. Rim 8, 19-22).

Taj svijet – unatoč grijehu i trostrukoj požudi – usmjeren je prema ljubavi koja ispunjava ljudsko Srce Sina Marijina.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Od kojega punine svi mi primismo

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Foto: .seraphicrestorations.com

Sjedinjujemo se s Marijinim Srcem, koje od trenutka začeća najbolje poznaje ljudsko srce svojega božanskoga Sina: “Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost”, piše evanđelist Ivan (Iv 1,16).

Što određuje puninu srca? Čega je puno Srce Isusovo? Puno je ljubavi. Ljubav odlučuje tu puninu Srca Sina Božjega. To je Srce puno ljubavi Očeve: puno ujedno na božanski i ljudski način. Srce Isusovo je naime uistinu ljudsko srce Boga-Sina. Puno je, dakle, sinovske ljubavi: sve što je on na zemlji učinio i rekao svjedoči upravo o takvoj sinovskoj ljubavi.

U isto je vrijeme sinovska ljubav Srca Isusova objavila – i trajno svijetu objavljuje – Očevu ljubav. Otac je “uistinu tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca” (Iv 3, 16) za spasenje svijeta; za spasenje čovjeka, da “ne propadne, nego da ima život vječni”.

Srce Isusovo je stoga puno ljubavi prema čovjeku. Puno je ljubavi prema stvorenju. Puno ljubavi prema svijetu. Koliko je puno! Ta se punina nikad ne iscrpljuje. Kad čovječanstvo crpi na materijalnim zemaljskim izvorima vode, zraka, ti se izvori smanjuju i malo-pomalo će se iscrpsti. Mnogo se govori o toj temi s obzirom na ubrzano izrabljivanje takvih izvora koje se zbiva u naše vrijeme. Odatle dolaze upozorenja kao npr.: “Ne iskorištavajmo prekomjerno”. Nešto posve drugo zbiva se s ljubavlju. Posve drugo događa se s puninom Srca Isusova.

Ta se punina nikada ne potroši. Iz te punine svi uzimamo, i to milost na milost. Potrebno je samo proširiti mjeru našeg srca, našu spremnost da crpimo na tom preobilju ljubavi.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Koje je Ocu vrlo omiljeno

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Tako moleći, razmatramo o vječnom zadovoljstvu što ga Otac ima u Sinu: Bog u Bogu, Svjetlo u Svjetlu. Takvo zadovoljstvo znači i Ljubav: ta Ljubav kojoj sve što postoji duguje život: bez njega, bez Ljubavi, i bez Riječi-Sina, “ne postade ništa, sve postade po njemu” (Iv 1, 3).

To zadovoljstvo i uživanje Oca našlo je svoje očitovanje u djelu stvaranja, posebno u stvaranju čovjeka, kad je Bog “vidio sve što je učinio, bijaše dobro” (Post 1, 31). Nije li stoga Srce Isusovo ona “točka” u kojoj i čovjek može naći puno povjerenje u sve što je stvoreno? Vidi vrijednosti, vidi red i ljepotu svijeta. Vidi smisao života.

Srce Isusovo koje je Ocu omiljelo. Pođimo na obalu Jordana. Pođimo na brdo Tabor. U oba događaja koja opisuju evanđelisti čuje se glas nevidljivoga Boga, a glas je Očev: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. Slušajte ga” (Mt 17, 5). Vječno Očevo zadovoljstvo prati Sina, kad je postao čovjekom, kad je prihvatio da izvrši mesijansko poslanje u svijetu, kad je govorio da mu je hrana u tom da vrši Očevu volju.

Na kraju je Krist izvršio tu volju tako da je postao poslušan do smrti na križu. Tada je to vječno zadovoljstvo Oca u Sinu, koje pripada samom otajstvu Boga-trojstvenog, postalo dio čovjekove povijesti. Sam Sin je, naime, postao čovjekom, i kao takav je imao ljudsko srce kojim je ljubio i odgovorio na ljubav. Prije svega na ljubav Očevu. I stoga se zadovoljstvo Očevo usredotočilo na to srce, na Srce Isusovo. To je spasonosno zadovoljstvo. Njime, naime, Otac obuhvaća – u Sinovu Srcu – sve one za koje je Sin postao Čovjek. Sve one za koje ima Srce. Sve one za koje umro i uskrsnuo.

U Srcu Isusovu čovjek i svijet ponovno pronalaze Očevo zadovoljstvo.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: U kojem prebiva sva punina božanstva

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Na svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa Crkva se otvara tom Srcu u kojem “prebiva sva punina božanstva”. Otajstvo Krista, Čovjeka-Boga, na posebni je način rječito kad gledamo križ: evo Čovjeka! Evo raspetoga! Evo Čovjeka koji je potpuno lišen svega! Evo čovjeka koji je “satrven zbog naših grijeha”. Evo Čovjeka koji je “nasićen pogrdama”! Istodobno: evo Čovjeka-Boga! U njemu prebiva sva punina božanstva. On je iste biti s Ocem! Bog od Boga, Svjetlo od svjetla, roĎen, ne stvoren, Vječna Riječ, jedan u božanstvu s Ocem i s Duhom Svetim.

Kad je stotnik na Golgoti Raspetoga kopljem probo, iz njegova je prsnog koša istekla krv i voda. Znak je to smrti. Znak ljudske smrti besmrtnoga Boga. Na podnožju križa nalazi se žalosna Majka. Kad je stotnik kopljem probo Kristova prsa, na Majci se ispunilo Šimunovo proroštvo: “I tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 25). Prorokove su riječi nagovještaj konačnog saveza Srdaca: Sina i Majke.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: U kojemu je sve blago mudrosti i znanja

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Ovaj zaziv litanija Presvetoga Srca, uzet iz poslanice Kološanima (2, 3), daje nam da razumijemo potrebu da pođemo Srcu Kristovu kako bismo ušli u puninu Božju.

Znanje o kojem govorimo nije znanje koje napuhuje (1 Kor 2, 2), zasnovano na ljudskoj moći. To je božanska mudrost, otajstvo kroz vjekove skriveno u misli Boga, stvoritelja svemira (Ef 3, 9). To je novo znanje, skriveno mudrima i pametnima ovoga svijeta, no objavljeno malenima (Mt 11, 25), koji su bogati poniznošću, jednostavnošću, čistoćom srca. To znanje i ta mudrost sastoje se u poznavanju nevidljivoga Božjeg otajstva, koje ljude poziva da budu dionici božanske naravi i prihvaća ih u zajedništvo sa sobom.

Mi poznajemo te stvari jer se Bog sam udostojao da nam ih objavi preko Sina, koji je mudrost Božja (1 Kor 1, 24). Sve stvari, na nebu i na zemlji, stvorene su po njemu i s obzirom na njega (Kol 1, 16). Mudrost Kristova veća je od Salomonove (Lk 11, 21). Njegovo je bogatstvo neistraživo (Ef 3, 8). Njegova ljubav nadilazi svaku spoznaju. No s vjerom bivamo u stanju, zajedno sa svima svetima, shvatiti joj širinu, dužinu, visinu, dubinu (Ef 3, 18). Upoznajući Isusa upoznajemo i Boga. Tko vidi njega, vidi Oca (Iv 14, 9). S njime je ljubav Božja razlivena u srcima našim (Rim 5, 5).

Ljudsko je znanje kao voda iz naših izvora: tko od nje pije, ponovno će ožednjeti. Isusova mudrost i znanje, naprotiv, otvara oči duha, pokreće srce u dubini bića i rađa čovjeka za transcendentnu ljubav; oslobađa od mraka zabluda, od mrlja grijeha, od opasnosti smrti i dovodi do punine zajedništva u onim božanskim dobrima koja nadilaze shvaćanje ljudskog uma (DV 6).

S Isusovom mudrošću i znanjem mi smo ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi (Ef 3, 17). Stvara se novi, unutrašnji čovjek, koji Boga stavlja u središte svojega života, a sama sebe u službu braće. Marija, Majka Isusova i Majka naša, jedinstveni je primjer novoga stvorenja, postigla je savršenost, obogaćena je puninom milosti i spremna je izvršiti Božju volju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”. Stoga je i nazivamo “Prijestoljem mudrosti”.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II