Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Željo bregova vječnih

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Je li to Srce “želja” ovoga svijeta? Gledajući svijet kakav nas vidljiv okružuje, moramo sa svetim Ivanom ustvrditi da je on podložan požudi tijela, požudi očiju i oholosti života (usp. 1 Iv 2, 16) i čini se da je taj svijet daleko od želje za Srcem Isusovim. Ne slaže se s njegovim željama. Ostaje tuđ, a često upravo neprijateljski postavljen prema njemu. O tom “svijetu” Sabor veli da je “dospio u ropstvo grijeha” (GS 2). A to veli u skladu s cijelom objavom, sa Svetim pismom i s predajom (i recimo čak, s našim, ljudskim iskustvom).

Ipak, istodobno, isti taj “svijet” pozvan je na život po ljubavi Stvoritelja i ta ga ljubav trajno podupire u postojanju. Riejč je o svijetu kao cjelini vidljivih i nevidljivih stvorenja, a osobito o “cjelokupnoj ljudskoj obitelji sa sveukupnom stvarnošću u kojoj živi” (Gs 2).

Svijet je to koji, upravo zbog “ropstva grijeha”, podvrgnut prolaznosti, kako uči sveti Pavao, i zbog toga uzdiše i trpi u bolovima rađanja, nestrpljivo čekajući objavu sinova Božjih, jer samo na takvom putu može biti uistinu oslobođen od robovanja propadljivosti, kako bi sudjelovao u slobodi i slavi sinova Božjih (usp. Rim 8, 19-22).

Taj svijet – unatoč grijehu i trostrukoj požudi – usmjeren je prema ljubavi koja ispunjava ljudsko Srce Sina Marijina.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Oglasi

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Od kojega punine svi mi primismo

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Foto: .seraphicrestorations.com

Sjedinjujemo se s Marijinim Srcem, koje od trenutka začeća najbolje poznaje ljudsko srce svojega božanskoga Sina: “Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost”, piše evanđelist Ivan (Iv 1,16).

Što određuje puninu srca? Čega je puno Srce Isusovo? Puno je ljubavi. Ljubav odlučuje tu puninu Srca Sina Božjega. To je Srce puno ljubavi Očeve: puno ujedno na božanski i ljudski način. Srce Isusovo je naime uistinu ljudsko srce Boga-Sina. Puno je, dakle, sinovske ljubavi: sve što je on na zemlji učinio i rekao svjedoči upravo o takvoj sinovskoj ljubavi.

U isto je vrijeme sinovska ljubav Srca Isusova objavila – i trajno svijetu objavljuje – Očevu ljubav. Otac je “uistinu tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca” (Iv 3, 16) za spasenje svijeta; za spasenje čovjeka, da “ne propadne, nego da ima život vječni”.

Srce Isusovo je stoga puno ljubavi prema čovjeku. Puno je ljubavi prema stvorenju. Puno ljubavi prema svijetu. Koliko je puno! Ta se punina nikad ne iscrpljuje. Kad čovječanstvo crpi na materijalnim zemaljskim izvorima vode, zraka, ti se izvori smanjuju i malo-pomalo će se iscrpsti. Mnogo se govori o toj temi s obzirom na ubrzano izrabljivanje takvih izvora koje se zbiva u naše vrijeme. Odatle dolaze upozorenja kao npr.: “Ne iskorištavajmo prekomjerno”. Nešto posve drugo zbiva se s ljubavlju. Posve drugo događa se s puninom Srca Isusova.

Ta se punina nikada ne potroši. Iz te punine svi uzimamo, i to milost na milost. Potrebno je samo proširiti mjeru našeg srca, našu spremnost da crpimo na tom preobilju ljubavi.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Koje je Ocu vrlo omiljeno

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Tako moleći, razmatramo o vječnom zadovoljstvu što ga Otac ima u Sinu: Bog u Bogu, Svjetlo u Svjetlu. Takvo zadovoljstvo znači i Ljubav: ta Ljubav kojoj sve što postoji duguje život: bez njega, bez Ljubavi, i bez Riječi-Sina, “ne postade ništa, sve postade po njemu” (Iv 1, 3).

To zadovoljstvo i uživanje Oca našlo je svoje očitovanje u djelu stvaranja, posebno u stvaranju čovjeka, kad je Bog “vidio sve što je učinio, bijaše dobro” (Post 1, 31). Nije li stoga Srce Isusovo ona “točka” u kojoj i čovjek može naći puno povjerenje u sve što je stvoreno? Vidi vrijednosti, vidi red i ljepotu svijeta. Vidi smisao života.

Srce Isusovo koje je Ocu omiljelo. Pođimo na obalu Jordana. Pođimo na brdo Tabor. U oba događaja koja opisuju evanđelisti čuje se glas nevidljivoga Boga, a glas je Očev: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina. Slušajte ga” (Mt 17, 5). Vječno Očevo zadovoljstvo prati Sina, kad je postao čovjekom, kad je prihvatio da izvrši mesijansko poslanje u svijetu, kad je govorio da mu je hrana u tom da vrši Očevu volju.

Na kraju je Krist izvršio tu volju tako da je postao poslušan do smrti na križu. Tada je to vječno zadovoljstvo Oca u Sinu, koje pripada samom otajstvu Boga-trojstvenog, postalo dio čovjekove povijesti. Sam Sin je, naime, postao čovjekom, i kao takav je imao ljudsko srce kojim je ljubio i odgovorio na ljubav. Prije svega na ljubav Očevu. I stoga se zadovoljstvo Očevo usredotočilo na to srce, na Srce Isusovo. To je spasonosno zadovoljstvo. Njime, naime, Otac obuhvaća – u Sinovu Srcu – sve one za koje je Sin postao Čovjek. Sve one za koje ima Srce. Sve one za koje umro i uskrsnuo.

U Srcu Isusovu čovjek i svijet ponovno pronalaze Očevo zadovoljstvo.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: U kojem prebiva sva punina božanstva

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Na svetkovinu Uzvišenja svetoga Križa Crkva se otvara tom Srcu u kojem “prebiva sva punina božanstva”. Otajstvo Krista, Čovjeka-Boga, na posebni je način rječito kad gledamo križ: evo Čovjeka! Evo raspetoga! Evo Čovjeka koji je potpuno lišen svega! Evo čovjeka koji je “satrven zbog naših grijeha”. Evo Čovjeka koji je “nasićen pogrdama”! Istodobno: evo Čovjeka-Boga! U njemu prebiva sva punina božanstva. On je iste biti s Ocem! Bog od Boga, Svjetlo od svjetla, roĎen, ne stvoren, Vječna Riječ, jedan u božanstvu s Ocem i s Duhom Svetim.

Kad je stotnik na Golgoti Raspetoga kopljem probo, iz njegova je prsnog koša istekla krv i voda. Znak je to smrti. Znak ljudske smrti besmrtnoga Boga. Na podnožju križa nalazi se žalosna Majka. Kad je stotnik kopljem probo Kristova prsa, na Majci se ispunilo Šimunovo proroštvo: “I tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 25). Prorokove su riječi nagovještaj konačnog saveza Srdaca: Sina i Majke.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: U kojemu je sve blago mudrosti i znanja

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Ovaj zaziv litanija Presvetoga Srca, uzet iz poslanice Kološanima (2, 3), daje nam da razumijemo potrebu da pođemo Srcu Kristovu kako bismo ušli u puninu Božju.

Znanje o kojem govorimo nije znanje koje napuhuje (1 Kor 2, 2), zasnovano na ljudskoj moći. To je božanska mudrost, otajstvo kroz vjekove skriveno u misli Boga, stvoritelja svemira (Ef 3, 9). To je novo znanje, skriveno mudrima i pametnima ovoga svijeta, no objavljeno malenima (Mt 11, 25), koji su bogati poniznošću, jednostavnošću, čistoćom srca. To znanje i ta mudrost sastoje se u poznavanju nevidljivoga Božjeg otajstva, koje ljude poziva da budu dionici božanske naravi i prihvaća ih u zajedništvo sa sobom.

Mi poznajemo te stvari jer se Bog sam udostojao da nam ih objavi preko Sina, koji je mudrost Božja (1 Kor 1, 24). Sve stvari, na nebu i na zemlji, stvorene su po njemu i s obzirom na njega (Kol 1, 16). Mudrost Kristova veća je od Salomonove (Lk 11, 21). Njegovo je bogatstvo neistraživo (Ef 3, 8). Njegova ljubav nadilazi svaku spoznaju. No s vjerom bivamo u stanju, zajedno sa svima svetima, shvatiti joj širinu, dužinu, visinu, dubinu (Ef 3, 18). Upoznajući Isusa upoznajemo i Boga. Tko vidi njega, vidi Oca (Iv 14, 9). S njime je ljubav Božja razlivena u srcima našim (Rim 5, 5).

Ljudsko je znanje kao voda iz naših izvora: tko od nje pije, ponovno će ožednjeti. Isusova mudrost i znanje, naprotiv, otvara oči duha, pokreće srce u dubini bića i rađa čovjeka za transcendentnu ljubav; oslobađa od mraka zabluda, od mrlja grijeha, od opasnosti smrti i dovodi do punine zajedništva u onim božanskim dobrima koja nadilaze shvaćanje ljudskog uma (DV 6).

S Isusovom mudrošću i znanjem mi smo ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi (Ef 3, 17). Stvara se novi, unutrašnji čovjek, koji Boga stavlja u središte svojega života, a sama sebe u službu braće. Marija, Majka Isusova i Majka naša, jedinstveni je primjer novoga stvorenja, postigla je savršenost, obogaćena je puninom milosti i spremna je izvršiti Božju volju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi”. Stoga je i nazivamo “Prijestoljem mudrosti”.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Kralju i središte sviju srdaca

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Isus Krist je kralj srdaca: znamo da ga je za njegova mesijanskog djelovanja u Palestini narod, vidjevši znakove koje je činio, htio proglasiti kraljem. Vidio je u Kristu pravog Davidova baštinika, koji je za svojega kraljevanja doveo Izraela do vrhunca slave.

Znamo i to da je pred Pilatovim sudištem Isus iz Nazareta na pitanje: “Ti li si židovski kralj…?”, odgovorio: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta… Ja sam se zato i rodio i došao na svijet: da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas” (Iv 18, 33. 36-37).

Na taj je način Krist kralj srdaca. Nikada nije htio biti vremeniti vladar pa ni na Davidovu prijestolju. Želio je samo ono kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta i koje se istodobno u ovom svijetu ukorjenjuje po istini u ljudskim srcima: u unutrašnjem čovjeku. Radi toga je kraljevstva navijestio Evanđelje i činio velike znakove. Radi toga je kraljevstva, kraljevstva posvojenih sinova i kćeri Božjih, dao život na križu.

I to je kraljevstvo potvrdio svojim uskrsnućem, dajući Duha Svetoga apostolima i ljudima u Crkvi. Na taj je način Isus Krist središte svih srdaca. Okupljeni u njemu kroz istinu približavamo se zajednici kraljevstva u kojem će Bog “otrti svaku suzu” (Otk 7, 17), jer će Bog “biti sve u svemu” (1 Kor 15, 28).

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Svake hvale dostojno

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Sjedinimo se s Bogorodicom da se poklonimo tom Ljudskom Srcu koje je, preko otajstva hipostatskoga sjedinjenja (sjedinjenje naravi), istodobno i Božje Srce. Poklonimo se Bogu poklonom kakav dugujemo Srcu Isusa Krista sve od prvog časa njegova začeća u krilu Djevice. Zajedno s Marijom jednako mu se poklonimo u trenutku rođenja: kad je ušao u svijet u krajnjem siromaštvu u Betlehemu.

Isto tako mu se s Marijom poklonimo u sve dane njegova skrovita života u Nazaretu, u sve dane i godine u kojima vrši svoje mesijansko služenje u Izraelu. I kada dođe vrijeme muke, lišenja, poniženja i pogrda na križu, još se žarče sjedinimo s Majčinim Srcem kličući: “Srce Isusovo dostojno svake hvale”! Da, najdostojnije je svake hvale zbog tih pogrda i poniženja! Tada zapravo Otkupiteljevo Srce doseže vrhunac Božje ljubavi.

I upravo je ljubav vrijedna svake pohvale! I ja se ne želim “ičim ponositi osim križem Gospodina našega Isusa Krista” (Gal 6, 14), pisao je sveti Pavao, dok sveti Ivan poučava: “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8). Isus Krist je u slavi Boga Oca. Tom je slavom Bog okružio, u Duhu Svetom, Srce svojega proslavljenog Sina.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II