Sveta misa – iz starog molitvenika

Prije par godina jedna prijateljica mi je dala par fotokopiranih listova s nakanom da naučim bolje razumjeti Misu. Na listovima je bio tekst o svetoj misi iz nekog starog i nepoznatog molitvenika. Prijateljica mi je rekla da iako se tekst odnosi na staru misu, poslužit će da i razumjemo novu i što se tu zapravo događa. Nedavno sam se sjetio toga teksta.

Prijateljica je bila u pravu.  Doista, stara misa pomože da se nova misa bolje shvati, u svakom smislu. No, kako sam postao ljubitelj tradicionalne latinske mise, ovaj tekst koji slijedi i kojeg ću prenijeti u par sljedećih postova pokazao se jako korisnim za promišljanje o tome kako su naši stari doživljavali misu.

Prije par dana razgovarao sam  s jednim starim isusovcem koji je svoju prvu mladu misu, kako on kaže, glagoljao jer se u njegovom mjestu tako misa služila. Isto tako rekao mi je da je 7 godina služio misu na latinskom i nakon liturgijske reforme više nije ni jednom. Kazao je da mu je novi obred draži jer ona stari nije imao dodira s narodom. Kaže da je svećenik služio misu, a narod bi molio krunicu i da je bilo primjera gdje bi svećenik dao puku točan broj očenaša koje će izmoliti dok on završi s obredom. Naravno, rekao je da nema namjeru ponovno služiti tradicionalnu latinsku misu.

No, ovaj tekst govori da je se nastojalo puk liturgijski obrazovati, pa im se pokušalo ukazati što je to misa, da ih se poticalo da što pobožnije sudjeluju i da razumiju što se točno događa na oltaru i što se to izgovara.

Prvi dio kojeg ćete pročitati jest općeniti uvod u otajstvo mise, a meditacije i molitve koje se spominju na dnu, objavit ću sljedeći put.

Sveta misa

Sveta je misa neprestana žrtva novoga zavjeta, u kojoj Isus Krist prikazuje sebe svome nebeskom Ocu pod prilikom kruha i vina. Naredio ju je sam Isus na zadnjoj večeri.

Misno ruho

Sveta je misa živa predstava i tajanstvena obnova krvne žrtve na križu, zato nas misno ruho sjeća na haljine, u koju se Isusa za ruglo oblačili za vrijeme njegove muke.

Predmeti na oltaru

Sam oltar na kojem se prikazuje sv. misa, sjeća nas na goru kalvariju ili na stol posljednje večere. – Bijeli stolnjaci, koji su na oltaru, sjećaju nas na bijelo platno, u koje su Josip Arimatejski i Nikodem zavili Tijelo Isusovo. – Propelo se mora staviti na oltar, da se istakne, da je sv. misa ista žrtva kao i ona na Križu. – Zapaljenje svijeće znamenuju žarku ljubav Isusovu u ovoj žrtvi, osim toga nas sjećaju, kako su prvi kršćani za vrijeme progonstva obavljali službu Božju po noći i po tamnim katakombama. Svijeće moraju biti od voska. U svečanoj se misi upotrebljava i tamjan, znak štovanja i klanjanja Bogu, ujedno znači naše vruće molitve, koje se poput miomirisna tamjana dižu k Bogu.

Boje crkvenog ruha

Bijela boja označuje radost, čistoću, svetost i nevinost, zato se upotrebljava na radosne svetkovine Gospodnje, bl. Djevice Marije, anđela i svetih, koji nisu bili mučenici, nego su čistoćom svoga nevina života postali sveti.
Crvena boja označuje vruću ljubav, te se upotrebljava na Duhove, kad je Duh Sveti oganj svoje ljubavi izlio na apostole, zatim na svetkovine apostola i mučenika, koji su svoju ljubav Bogu posvjedočili svojom krvlju.
Ljubičasta boja označuje pokoru i poniznost, zato se uzima u došašću (adventu), korizmi i na sve posne i pokorničke dane.
Crna boja znak [je] velike žalosti, upotrebljava se na Veliki petak, kod misa za pokojne i kod ukopa mrtvaca.
Zelena boja označuje nadu u sretni, vječni život, na koji imamo pravo po Isusu. Upotrebljava se po Bogojavljenju do Sedamdesetnice i poslije Duhova do došašća, osim kad se slavi posebni svetac.

Glavni dijelovi sv. mise jesu:  Evanđelje, prikazanje, pretvorba (podizanje) i pričest.

Na Evanđelje se ustani i prekriži se u znak, da si pripravan priznati nauku evanđeosku pred cijelim svijetom i prema njoj živjeti.
Na prikazanje prikaži s Isusom i sam sebe nebeskom Ocu.
Na podizanje pokloni se živom vjerom Isusu pod prilikama kruha i vina.
Kod pričesti svećenikove pričesti se i ti barem duhovnim načinom, tj. probudi u sebi goruću želju sjediniti se s Isusom u Sakramentu ljubavi.

Na ova glavna četiri dijela sv. Mise treba naročito paziti.

„Sveta misa je sunce svih duhovnih vježba, središte katoličke vjere, duša pobožnosti, neiskazana tajna, koja krije u sebi bezdno ljubavi Božje“ (Sv. Franjo Saleski).
Idi zato ne samo nedjeljom i blagdanom k svetoj misi nego – ako možeš – svaki dan. Time češ uvelike proslaviti Gospodina Boga, a sebi mnogo koristiti.

Da budeš što pobožniji kod svete mise, misli uvijek ovo: Kako god se Isus na Križu žrtvovao svojem Ocu na krvi način, upravo tako mu se po svećeničkim rukama prikazuje u sv. Misi na nekrvni način. Sasvim isto zbiva se dakle na oltaru kod svake sv. Mise na tajanstven način, što se zbilo na gori Kalvarije, gdje je Isus za umro na Križu. Budi stoga kod sv. Mise vazda pobožan i sabran! Vladaj se kao da si na Kalvariji pod Križem.

Za pobožno slušanje sv. Mise možeš se poslužiti slijedećim molitvama: ili promatraj muku Isusovu uz navedene molitve, ili prati sv. Misu po jednom od triju navedenih obrazaca.

Nastavak slijedi

Farizej