Događaj najuzvišenije ljubavi

Razmišljao sam o čemu bi mogao pisati jer i prošli tjedan je za mene posebno bio buran. No, Bogu hvala, uvijek se može nešto piskarati.

Imao sam nedavno malu raspravu s prijateljem u kojom smo se dotakli protestanskog pozivanja na odricanje od religije (pritom misleći na Katoličku crkvu) i pozivanje na odnos s Isusom.  Protestanti uglavnom igraju na kartu razočaranosti ljudi u Crkvu kao instituciju i na taj način pridobivaju naivne katoličke duše kojima katoličanstvo smeta u ostvarivanju vlastitih ciljeva i užitaka jer katoličanstvo jest zahtjevno. Naravno, oni ističu “suvišne” obrede, vežu kler s farizejima, kako ih je Isus vrijeđao i kritizirao, odbacivao i kako je odbacivao njihove obrede i pravila,  Zakon.  I nakon toga, ističući kako je Isus odbacio religiju, prodaju priču kako treba s Isusom imati odnos i taj odnos nadomješta sve i sve ostalo je nepotrebno. Dovoljna Biblija i osobni odnos s Isusom.

Evo jedan video koji to sumira lijepo:

I ovo jedan video koji daje dobar odgovor na to:

Vratimo se na moju raspravu s prijateljem (koji je vrstan poznavatelj Crkve i predani katolik). On tvrdi da su donekle protestanti u pravu i svoj stav potkrepljuje s katehezom pape Benedikta:

“Danas mnogi imaju ograničeno shvaćanje kršćanske vjere, jer je poistovjećuju s pukim sistemom vjerovanja i vrijednosti a ne toliko s istinom o Bogu koji se objavio u povijesti, koji želi komunicirati sa čovjekom licem u lice, u odnosu ljubavi s njim. Svaki nauk i vrijednosti zapravo se temelje na događaju susreta između čovjeka i Boga u Kristu Isusu. Kršćanstvo, prije no moral ili etika, je događaj ljubavi, to je prihvaćanje Isusove osobe. Zbog toga kršćanin i kršćanske zajednice moraju prije svega gledati i pomoći drugima da vide Krista, pravi Put koji vodi Bogu.” (link)

Ta rasprava je bila u duhu našeg razilaženju oko tradicionaličkog pokreta kojeg on donekle  smatra i separatističkim, farizejskim i sl.

No, ja se pitam otkuda je sav nauk Crkve do danas proizlazio? Od kojega je duhu nadahnuta liturgija Tridenta? Odakle proizlazi moral i etika? Kako je Crkva kroz sva stoljeća razvijala svoje vrijednosti i bogoštovlja, pobožnosti ako ne iz ljubavi prema Isusu, prema prihvaćanju Isusove osobe?

Hoćemo li odbaciti i ono što nam je On sam objavio? Zar zaboravljamo da je sam rekao da nije došao ukinuti Zakone i Proroke?

Odnos s Njime je prije svega kroz liturgiju, kroz prihvaćanje Gospodina u prilikama kruha i vina. Sakramenti su vidljivi znaci nevidljive njegove Ljubavi i oni su upravo taj događaj Ljubavi. Događaj ljubavi je misa, događaj najuzvišenije ljubavi.

***

Nekoliko rečenica o katoličkim medijima kojima je glavno sredstvo video.

Rome Reports je počeo raditi reportaže o papabilnim kardinalima, uglavnom površno, kako inače sve rade, no barem ljudi rade, za razliku od većine. Možete ovdje pogledati njihove videe.

ChurchMilitantTV koju vodi Michael Voris je očito izgubila pravo na korištenje naziva „katolik“. To sam primjetio jer su u zadnjih par video vijesti koje objavljuju uklonili naziv „Catholic News“, sada stoji „Church militant News“ i promjenili još jedno ime emisije koja je nosila naziv katolička. Dakle, Vorisa je počeo imati problema. Mnogima mrzak, meni ekstremno drag zbog svoga jezika, koji na podsjeća na sv. Pavla.  Izdvoji bih ovu emisiju.

***

I ukazao bi na ovaj post kod Tome Blizanca – preporučam čitanje komentara.

Sed libera nos a malo

Protekli tjedan je bio zaista buran. Još sam pod dojmom odreknuća pape Benedikta XVI. od službe papinstva. Osjećaji su mi pomiješani i ne mogu se lako pomiriti s njegovim odlaskom pošto sam u zadnje vrijeme pročitao nekoliko njegovih knjiga i zaista sam se zaljubio u njegovu misao i djelo (trenutno čitam Duh liturgije).
Nakon što sam pročitao veliki broj članaka i mišljenja o odreknuću među kojima bih izdvojio:

Zašto Benedikt XVI. nije slijedio primjer Ivana Pavla II.?
Quo vadis, Domine?
The Left Lobbies for a Liberal Successor to Benedict
Cardinal Arinze reacts to pope’s resignation
Pope says media disfigured Vatican II (closed captions)
A Conversation with Cardinal George Pell on Pope Benedict XVI’s Announcement

mogu reći da sam siguran da je ovo doista po Božjoj volji, sviđalo se to nama ili ne. Papa Benedikt XVI. – Joseph Ratzinger, čovjek koji ljubi Crkvu više nego itko, koji je poznaje i koji diše zajedno s njome, sigurno zna što je za nju najbolje.  Odbacio sam sva proroštva i privatne objave i sve spekulacije o Sudnjem danu jer Gospodin jedini zna dan. Na nama je sada jedino da molimo i postimo  ovoj Korizmi za papu Benedikta i za izbor novog Pape, za kojeg se toplo nadam da će biti opet Europljanin po mogućnosti Talijan i koji će biti kao i Benedikt. Od kandidata bih izdvojio kardinala Scolu, Bagnasca i Ranjitha. No, to su moje želje, Duh Sveti će nam sigurnom providiti Papu koji nam je potreban za naše vrijeme. Ukoliko smo u strahu od nekog progresivnog Pape, imajmo na umu da nijedan Papa u povijesti Crkve nije naštetio nauku Crkve.

***

Kako sam skeptičan prema raznim pokretima u Crkvi, moje skepticizmu je pridonio i ovaj članak. Supruga mi ga je preporučila i mogu reći da je dobra analiza stanja u pojedinim postkonciliskim pokretima. No, već sam primio kritike na račun toga da previše na sve ovo gledam s pesimizmom, da ne gledam na dobro koje su ti pokreti donijeli, da mi je srce tvrdo i zatvoreno za drugačije putove unutar Crkve, jer ishodište svih ti pokreta i cilj je isti.
Slažem se, Duh Sveti podiže pokrete i pokretače u Crkvi i on sigurno želi spasenje sviju i uvjeren sam da se mnogi mogu vratiti u Crkvu preko istih pokreta (kao i ja sam došao kroz karizmatski pokret indirektno, jer u tome okruženju mi je pružena kvalitetna ispovijed i ljubav prema Presvetom oltarskom sakramentu).  No, mislim da mogu imati dozu kritike prema svim tim pokretima, kritike prema banaliziranju liturgije do protestantizicaje vjere, okrenutosti prema sebi i elitizmu koji se tu javlja. Zar je loše upozoriti da neke stvari odstupaju od katoličkog?

***

Kako sam se u zadnje vrijeme počeo interesirati za izvanredni oblik rimskog obreda ili tradicionalnu latinsku misu (smatram taj pojam preopćenit, no dobro), primjetio sam doista kako nam je liturgija današnjice postala nemistična, neprivlačna i svrha za okupljanje. I duboko osjećam da nam je potreban novi liturgijski pokret, nova liturgijska reforma reforme koja će ovoga puta morati doći od laika. Jer čini mi se da se kler više bavi socialno-društevim problemima nego evangelizacijsko-pastolarno-katehetsko-liturgijskim.

No, više o tome drugi put.

Zašto uopće pišem blog?

Potraga za putem

Tražeći svoj put unutar Katoličke crkve, došao sam do jedne faze gdje sam počeo preispitivati sve karizme i pokrete koji je Duh sveti podigao nakon II. Vatikanskog koncila. No, krenuo sam na poziv papa Benedikta XVI. malo i vidjeti što je to zapravo II. Vatikanski koncil. Čitajući tako razne članke i blogove o svemu tome, zaključio sam da bi bilo dobro detaljnije se pozabaviti s tom temom, nastojeći uvijek koristiti pravilo hermenautike kontinuiteta koju je papa Benedikt više puta naložio.

Zašto “blog jednog farizeja”?

Čuo sam nedavno jednog svećenika kako propovijeda da treba živjeti u Ljubavi i Istini. Shvatio sam da ne živim u tome, nego više u Istini, koja često je bolna, a kada je rečena bez Ljubavi, onda je to farizejština.

Ja sam obični katolik kojeg drugi često doživljavaju kao farizeja. Ima istine u tome da sam dijelom i farizej, jer u svima nama se krije i farizej, carinik, preljubnica, gubavac, Samarijanka… No, koliko je to opravdano pokazat ću na ovome blogu. Nadam se da neću nikoga razočarati.

Pisat ću samo nedjeljom, uglavnom svoja zapažanja i misli koje ne bih smio iznositi u javnosti. A tome blog i služi, kao neki ispušni ventil. Napominjem da nisam teolog, nisam svećenik, niti filozof, obični sam laik (ohol doduše) koji redovito ide na svetu Misu i ljubi Majku Crkvu.

Bog je milostiv svima nama i umro je na križu i za farizeje, pa tako i za mene.

Njemu neka je čast i slava u vijekove.