Zašto bi jedan katolik trebao pisati blog – 2. dio

Drugi dio mojeg razmišljanja o tome zašto bi jedan katolik trebao pisati blog. Prvi pročitajte ovdje

Pitanje anonimnosti kod pisanja bloga je vrlo važno. Sve ovisi o sadržaju o kojem pišete i vašem stavu prema tome trebali se izlagati javnosti tako otvoreno ili ne.

Danas je trend među blogerima pisati sa svojim punim imenom i prezimenom, pa čak i o nekim kontroverznim temama. Zašto? Jer to tekstu koji je napisan daje autentičnost i jednu drugačiju vrijednost od onoga koji je napisan od anonimca. No, nekada je razumno pisati anonimno, recimo ako je u pitanju tradicionalizam gdje 98% klera (biskupa i svećenika) na tradicionalizam gleda s prezirom, te se nije baš pametno izlagati se javno: možete sebi recimo ugroziti status među visoko pozicioniranim katolicima (čini se da je bolje biti u Crkvi homoseksualac i propagirati isto, nego tradicionalist). Na kraju, vaš je odabir. Ako smatrate da vaša pozicija i privatni život neće biti ugroženi vašim blogom, preporučujem otvoreno pisanje. Što se mene tiče, ja sam odabrao biti anoniman, nekako mi je tako lakše, no vjerujem da većina mojih čitatelja zna tko sam (možete slobodno potvrditi u komentaru 🙂 ).

Odabrati o čemu pisati doista je lako. Blog osobne prirode može trpjeti svašta i takvi blogovi su mi osobno najdraži, kao i tematsko osobni blogovi – tipa tradicionalistički ili obiteljski.
No, najkorisniji blogovi su oni koji se doista bave konkretni područjem i iz toga područja donese informacije, razmišljanja, ideje i slično. Takvih je blogova malo.  Odabir ovisi o vama. Recimo da ste neokatekumen i primijetili ste da fali kvalitetnog neokatekumenskog sadržaja na internetu koji će upoznati širu publiku s vašim pokretom, onda bi bilo logično da pišete blog o neokatekumskom pokretu. Bilo bi pošteno da takav jedan blog bude objektivan koliko je moguće i da druge upozna s problemima i prednostima neokatekumenskog pokreta, te također donosi vijesti o pokretu u Hrvatskoj i svijetu (takav blog doista fali i nadam se da će se netko napokon odvažiti, te doista pisati o neokatekumeni s dozom kritike i objektivnosti, sve što sam čitao o neosima, čitao sam od onih koji nisu neosi). Mislim da ste shvatili poantu.

Koliko često objavljivati također ovisi o vama. No, idealno bi bio svaki dan, nekakav prosjek bi bio tri puta tjedno, minimum jednom tjedno. Prva dva slučaja pokazuju da je vaš blog jako aktivan i da čitatelj uvijek može nešto vidjeti i pročitati kod vas, no rijetko tko ima danas toliko vremena za posvetiti se blogu. Objavljivanje jednom tjedno ostavlja dojam aktivnosti, a i vas rasterećuje pritiska.  Možete recimo odabrati dane kojima će te pisati npr. ponedjeljkom, četvrtkom i nedjeljom, tako će vaši čitatelji znati kad je nešto objavljeno. Ili samo nedjeljom. Lijepo imati tematske dane u slučaju da pišete osobni blog npr. nedjeljom objavljujete fotografiju, srijedom neku vijest, petkom opis nekog osobnog doživljaja, subotom dijelite savjete i slično…

Dobar primjer ovih mojih prijedloga je blog In Caelo et in Terra – katolički nizozemski insajderski blog. Mark de Vries, laik, piše više puta tjedno o stvarima koje su važne za Crkvu u Nizozemskoj te u svijetu i pritom daje svoj komentar gdje nastoji biti dosta objektivan. Blog odiše jednom posebnošću i kvalitetom.

I tu je naravno nezaobilazni Katolik s dna kace. Kad piše, piše svaki dan, kad ne piše, ne piše po mjesec dana. Nitko ne zna tko je i bavi se uglavnom prevođenje tekstova poznatih američki blogera, filozofa i teologa, konzervativnog usmjerenja. Nekada i nešto sam napiše, a to bude uvijek dosta kvalitetno.

Imate li vi kakvih prijedloga? Koja su vaša iskustva? Jeste li za anonimno pisanje ili otvoreno? Koliko često pišete i zašto? Što volite čitati?

Zašto bi jedan katolik trebao pisati blog – 1. dio

U sljedeći par postova donijet ću nekoliko razmišljanja o tome zašto bi jedan katolik trebao pisati blog, iznijeti ću svoje iskustvo, primjere i alate u svrhu poticanja drugih katolika da otvore blog.

Moje blogersko iskustvo traje skoro šest godina. Pokretao sam razne blogove, pisao o raznim temama, događajima. Isto tako, čitao sam razne blogove, komentirao na njima, mnogo toga naučio i formirao svoja mišljenja. Svi su mi ti blogovi pružali manje više drugu stranu medalje, nešto drugačije, bolje od prosjeka. I uglavnom je to tako, na blogovima mnogi ljudi bave se rjeđe zastupljenim temama u društvu i često su u tim temama vrhunski znalci.

Gledano iz katoličke perspektive, blogovi su odlična stvar za evangelizaciju, informiranja o vjeri, učenja, razmjene ideja i slično. Katolici na Zapadu, posebno u SAD-u su u tome velemajstori i njihova blogosfera je meni uzor. Tamo pišu svi od kardinala do baka s krunicom, od progresivista do tradicionalista, od časnih sestara do mama s 10+ djece.

Stanje u Hrvatskoj nije baš tako bajno što se tiče brojnosti. Tu je nekoliko blogova koji redovito pišu i objavljuju barem jedan članak tjedno. Oni imaju svoje čitateljstvo koje je uglavnom vjerno i željno iščekuje nove članke. Osobno, ja redovito pratim Tomu Blizanca, najviše se veselim autorskim tekstovima s liturgijskom tematikom. Kao i blog Splendor Domini. To su tradicionalistički blogovi koji donese drugačije vijesti i to je moje područje interesa trenutno.

Mnogi su razlozi za početak pisanja bloga, no mislim da bi glavni razlog bio donošenje novog i drugačijeg sadržaja. Izvrstan primjer bi bio blog Na tvom dlanu, moje braće u Kristu. Radi se o blogu katoličke obitelji koja je uočila da u hrvatskom internetskom svijetu (i ne samo internetskom) nema sadržaja za obitelji s više djece – oni trenutno imaju šest. Čitajući blogove velikih katoličkih (uglavnom tradicionalističkih – linkove imate sa strane na njihovom blogu) obitelji iz SAD-a, dobili su inspiraciju da nešto tako u Hrvatskoj pokrenu jer toga zaista nedostaje.

Ili blog Zlatna djeca za vjeroučitelje, učitelje i odgajatelje.

Možete pisati meditacije, poeziju, duhovne priče, duhovni dnevnik, obični dnevnik, svoja razmišljanja, fotoblog, vijesti, što vam god padne na pamet. Možete sve to zajedno pisati na jednom blogu. Bitno je započeti i redovito pisati. Barem jednom tjedno. Zatim se povežete s drugim blogerima, komentirajući na njihovim blogovima, pozovete da vaš čitaju i tako stvarate krug oko vašega bloga.

Mnogi misle da ih neće nitko čitati. No, ako pišete redovito, pišete zanimljivo, vjerujte mi brzo ćete biti prepoznati.

U sljedećem nastavku ću obraditi pitanje anonimnosti, konkretizacije sadržaja i dat ću neke primjere.

Jeste li vi bloger? Koji je razlog vašeg pisanja? Što vas je potaklo? Ako niste bloger, zašto čitate blogove? Ostavite vaše odgovore u komentarima i pitajte što vam zanima.

Farizej