Benedikt XVI: Ivanovo Otkrivenje – (nije) knjiga sa sedam pečata: spoznaje, misli, poticaji

Blago skriveno

Tako bi glasio slobodan prijevod naslova njemačkog izdanja knjižice pape emeritusa Benedikta XVI, koju je 2014. izdala Libreria Editrice Vaticana, odnosno njemačka izdavačka kuća St. Benno-Verlag. Premda knjiga inače ne bi pripadala rubrici Blaga skrivenog a i radi se o knjizi koju će Verbum prije ili kasnije biti objaviti – trenutno je za hrvatske čitatelje još uvijek nepoznanica. Stoga, preduhitrimo Verbum skromnim prikazom pravog dragulja iz Benediktove riznice!

Na prvi se pogled radi o jednoj od uobičajenih tematskih kompilacija tekstova Benedikta XVI, sabranih ne samo iz različitih godina njegova pontifikata, već i iz vremena kad je bio prefekt  Kongregacije za nauk vjere ili ranije. Takvih kompilacijskih knjižica ima podosta i u hrvatskom izdavaštvu: Kršćanska sadašnjost specijalizirala se za ranije tekstove, Verbum za recentn(ij)a izdanja. Knjiga o Ivanovom Otkrivenju obuhvaća propovijedi i nagovore iz papinskog perioda od 2005. do jeseni 2012. g., dakle svega nekoliko mjeseci prije Benediktova odreknuća.

Benedikt XVI, veliki i od vjernog dijela Crkve voljeni papa-naučitelj, cijeli svoj pontifikat posvetio je poniznom i blagom naviještanju vjere, govoreći o lakšim i težim točkama vjere na mudar, pronicljiv, transparentan i nepolemičan način, bez kontroverzi i potrebe za dodatnim tumačenjima. Nepokolebljiva vjernost onome što mu je bilo predano nužno je izazivala otpore, jer „nije moguće sakriti grad koji leži na gori“ (Mt 5,14), ali je također i najmanjim vjernim udovima Kristovog Tijela pružala toliko potrebno ohrabrenje i podršku. Stoga i u ovoj knjizi papa ostaje vjeran svom apostolskom poslanju naviještanja i tumačenja sadržaja vjere. S jedne strane, tekstovi otkrivaju pogled pape-naučitelja na jednu od najdramatičnijih i najtajnovitijih biblijskih knjiga. On im ne pristupa s pozicije teologa-znanstvenika, niti su tumačenja spekulativnog ili alegoričkog karaktera. Upravo suprotno, papa teške tekstove tumači na izuzetno jednostavan i životan način, obraćajući se malim ljudima  kao posjetiteljima i slušateljima općih audijencija i drugih prigoda. Vjerojatno nije potrebno naglašavati da papa i ovdje koristi svoju prokušanu metodu genijalnog povezivanja različitih biblijskih referenci s tumačenjima crkvenih otaca, što tekstu daje dodanu vrijednost, ali je istovremeno upravo onaj profil naviještanja vjere kojeg bi jedan papa trebao posjedovati. S druge strane, knjiga nam daje uvid u srce kontemplativnog Josepha Ratzginera i njegovu osobnu duhovnost, predstavljajući nam papu-molitelja kojemu je prvenstveni cilj svoje slušatelje upraviti prema molitvenom osobnom susretu s Isusom Kristom te ih ohrabriti na često tegobnom i mračnom putu vjere. To je uostalom konstanta Ratzingerovog naviještanja vjere, ovdje i naglašenija nego inače. Tek u knjigama Gledati Probodenoga i Na putu k Isusu Kristu  nailazimo na toliku koncentraciju osobne kontemplacije. Pri tome se ne mogu ne zamijetiti i poneki osobni impulsi i pitanja u kojima se naziru težina, ali i veličina jednog osobnog vjerničkog puta. Ratzingerova neskrivena čežnja za promatranjem Gospodina postaje nam jasnija nakon njegovog odreknuća zbog odabira kontemplativnog  načina života.

Četrnaest kratkih tekstova podijeljeno je u tri cjeline pod nazivima: Simfonija molitve, Marija – vrata nebeska, „Sve činim novo“. Ti kratki tekstovi, ponekad crtice duljine svega pola kartice teksta, mogu poslužiti i kao tekstovi za osobnu molitvu razmatranja. Štoviše, čini se da upravo tome knjiga i naginje. Papa ističe da „nas Otkrivenje uvodi u vrlo bogatu molitvu: slušamo i hvalimo Gospodina, zahvaljujemo Mu, promatramo Ga, molimo Ga za oproštenje“. Na ignacijansku metodu pripremanja točaka za razmatranje podsjećaju na marginama izvučene kratke Benediktove rečenice iz teksta. Evo nekoliko primjera: „Strah Božji povezan je s ljubavlju; Zlatni svijećnjaci ukazuju na Crkvu u molitvenom stavu tijekom liturgije; Naša molitva mora biti slušanje Boga koji nam govori; Biti svetac znači živjeti u Božjoj blizini“ itd. itd. Namjena tih pregnantnih rečenica jest: biti poruka i pouka; jednostavnost; sabiranje mudrosti.

Papino tumačenje Knjige Otkrivenje precizno razgrće slojevite tekstove i razotkriva bît istinske poruke autora Knjige Otkrivenja: za progonjene kršćane antičkih i svih vremena do kraja svijeta, to je knjiga nade i utjehe. U Ivanovim, ali i papinim rečenicama nalazimo mir, blagost, svjetlo i utjehu koji nam toliko nedostaju – u svijetu i u Crkvi.

Joseph Ratzinger je čovjek velike vjere, vjernik unatoč svemu  čiji se pogled ne zaustavlja na razornom zlu oko njega, već na Jaganjcu koji sjedi na Prijestolju i koji će dati krajnja tumačenja naših osobnih povijesti, kao i onih svijeta. Umjesto potonuća u trenutne poteškoće i mrak, papa čezne za nebeskim Jeruzalemom. To je put koji pokazuje kako trebamo živjeti i gdje leži istinska nada svakog kršćanina, a na nama ostaje odabir.

A.

Oglasi

Stvarna povijest Križarskih ratova

Svašta možete pročitati o Križarskim ratovima, no to su uglavnom tekstovi provučeni kroz sekularnu ideološku matricu te nabrijanim nekim mitovima i poluistinama, te su pretežito usredotočeni na one negativne pojave od strane križara i njihovih vojni.

Srećom, na internetu postoje mnogi dobri ljudi koji stvarima pristupaju znanstveno i objektivno, te nam omogućuju da kritički sagledamo ono što nam se danas servira kao povijesne činjenice i slično.

Takav je i youtube kanal Real Crusaders History gdje se detaljno razlaže povijest križarskih ratova i ruše razni mitovi o prosvijećenim muslimanskim osvajačima i slično. Preporučam vam toplo da pogledate jedan video dnevno te se obogatite i naučite nešto da biste mogli lijepo apologetizirati u kojekakvim raspravama na poslu, u krugu obitelji, internetu i slično.

Link na youtube kanal.

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Željo bregova vječnih

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Je li to Srce “želja” ovoga svijeta? Gledajući svijet kakav nas vidljiv okružuje, moramo sa svetim Ivanom ustvrditi da je on podložan požudi tijela, požudi očiju i oholosti života (usp. 1 Iv 2, 16) i čini se da je taj svijet daleko od želje za Srcem Isusovim. Ne slaže se s njegovim željama. Ostaje tuđ, a često upravo neprijateljski postavljen prema njemu. O tom “svijetu” Sabor veli da je “dospio u ropstvo grijeha” (GS 2). A to veli u skladu s cijelom objavom, sa Svetim pismom i s predajom (i recimo čak, s našim, ljudskim iskustvom).

Ipak, istodobno, isti taj “svijet” pozvan je na život po ljubavi Stvoritelja i ta ga ljubav trajno podupire u postojanju. Riejč je o svijetu kao cjelini vidljivih i nevidljivih stvorenja, a osobito o “cjelokupnoj ljudskoj obitelji sa sveukupnom stvarnošću u kojoj živi” (Gs 2).

Svijet je to koji, upravo zbog “ropstva grijeha”, podvrgnut prolaznosti, kako uči sveti Pavao, i zbog toga uzdiše i trpi u bolovima rađanja, nestrpljivo čekajući objavu sinova Božjih, jer samo na takvom putu može biti uistinu oslobođen od robovanja propadljivosti, kako bi sudjelovao u slobodi i slavi sinova Božjih (usp. Rim 8, 19-22).

Taj svijet – unatoč grijehu i trostrukoj požudi – usmjeren je prema ljubavi koja ispunjava ljudsko Srce Sina Marijina.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II