Sveta odjeća

U Konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosantum Concilium br. 124. stoji: Neka se ordinariji pobrinu da promičući i njegujući uistinu sakralnu umjetnost više paze na plemenitu ljepotu negoli na puku raskoš. To neka vrijedi i za sakralno ruho i urese.

Naravno kao i sve nakon II. Vatikanskog koncila, u većini slučajeva plemenita ljepota se pretvorila banaliziranu jednostavnost gdje lijepoga više skoro pa i nema.

Papa Benedikt XVI, početak pontifikata

Joseph Ratzinger jednom reče:

Ima različitih motiva koji su potakli velik broj vjernika da nađu utočište u tradicionalnoj liturgiji. Najvažniji je taj da tamo nalaze sačuvano dostojanstvo svetinje. Poslije Koncila mnogi [svećenici, op. prev.] svjesno su stavili desakralizaciju sebi kao program, obrazlažući da je Novi Zavjet ukinuo kult Hrama; hramska zavjesa, razderana u času smrti Kristove, po njima označuje kraj svake sakralnosti. Isusova pogibija izvan jeruzalemskih zidina, što znači u profanom okruženju, to je po njima naš današnji kult. Ako uopće postoji kult, onda se on sastoji u ne-sakralnosti svakidašnjega života, u djelotvornoj ljubavi. Nošeni tim idejama odbacili su sveto ruho, kolikogod su više mogli iz crkava su izbacili svaki sjaj koji je podsjećao na svetinju, liturgiju su sveli na jezik i geste svakodnevnoga života, pozdravima, znakovima prijateljstva i drugim. (Govor čileanskim biskupima 13.7.1988.)

Donji citat je iz teksta Oblačenje liturgijske odjeće i pripadajuće molitve kojeg možete pronaći u cijelosti na stranicama vaticana.vaa prijevod na blogu Tome Blizanca, pogađa u samu biti liturgijske odjeće.

Oblik odjeće (…) govori da se liturgija slavi in persona Christi (u osobi Krista), a ne u vlastito ime. Onaj koji vrši neku bogoštovnu službu ne djeluje kao privatna osoba, nego kao službenik Crkve i kao oruđe u rukama Isusa Krista.

O razni vrstama crkvenog ruha možete pročitati ovdje.

Donosim vam video u dva dijela u kojem se lijepo objašnjava smisao liturgijske odjeće:

Papa Benedikt XVI, sredina pontifikata

Lex Vivendi