Sed libera nos a malo

Protekli tjedan je bio zaista buran. Još sam pod dojmom odreknuća pape Benedikta XVI. od službe papinstva. Osjećaji su mi pomiješani i ne mogu se lako pomiriti s njegovim odlaskom pošto sam u zadnje vrijeme pročitao nekoliko njegovih knjiga i zaista sam se zaljubio u njegovu misao i djelo (trenutno čitam Duh liturgije).
Nakon što sam pročitao veliki broj članaka i mišljenja o odreknuću među kojima bih izdvojio:

Zašto Benedikt XVI. nije slijedio primjer Ivana Pavla II.?
Quo vadis, Domine?
The Left Lobbies for a Liberal Successor to Benedict
Cardinal Arinze reacts to pope’s resignation
Pope says media disfigured Vatican II (closed captions)
A Conversation with Cardinal George Pell on Pope Benedict XVI’s Announcement

mogu reći da sam siguran da je ovo doista po Božjoj volji, sviđalo se to nama ili ne. Papa Benedikt XVI. – Joseph Ratzinger, čovjek koji ljubi Crkvu više nego itko, koji je poznaje i koji diše zajedno s njome, sigurno zna što je za nju najbolje.  Odbacio sam sva proroštva i privatne objave i sve spekulacije o Sudnjem danu jer Gospodin jedini zna dan. Na nama je sada jedino da molimo i postimo  ovoj Korizmi za papu Benedikta i za izbor novog Pape, za kojeg se toplo nadam da će biti opet Europljanin po mogućnosti Talijan i koji će biti kao i Benedikt. Od kandidata bih izdvojio kardinala Scolu, Bagnasca i Ranjitha. No, to su moje želje, Duh Sveti će nam sigurnom providiti Papu koji nam je potreban za naše vrijeme. Ukoliko smo u strahu od nekog progresivnog Pape, imajmo na umu da nijedan Papa u povijesti Crkve nije naštetio nauku Crkve.

***

Kako sam skeptičan prema raznim pokretima u Crkvi, moje skepticizmu je pridonio i ovaj članak. Supruga mi ga je preporučila i mogu reći da je dobra analiza stanja u pojedinim postkonciliskim pokretima. No, već sam primio kritike na račun toga da previše na sve ovo gledam s pesimizmom, da ne gledam na dobro koje su ti pokreti donijeli, da mi je srce tvrdo i zatvoreno za drugačije putove unutar Crkve, jer ishodište svih ti pokreta i cilj je isti.
Slažem se, Duh Sveti podiže pokrete i pokretače u Crkvi i on sigurno želi spasenje sviju i uvjeren sam da se mnogi mogu vratiti u Crkvu preko istih pokreta (kao i ja sam došao kroz karizmatski pokret indirektno, jer u tome okruženju mi je pružena kvalitetna ispovijed i ljubav prema Presvetom oltarskom sakramentu).  No, mislim da mogu imati dozu kritike prema svim tim pokretima, kritike prema banaliziranju liturgije do protestantizicaje vjere, okrenutosti prema sebi i elitizmu koji se tu javlja. Zar je loše upozoriti da neke stvari odstupaju od katoličkog?

***

Kako sam se u zadnje vrijeme počeo interesirati za izvanredni oblik rimskog obreda ili tradicionalnu latinsku misu (smatram taj pojam preopćenit, no dobro), primjetio sam doista kako nam je liturgija današnjice postala nemistična, neprivlačna i svrha za okupljanje. I duboko osjećam da nam je potreban novi liturgijski pokret, nova liturgijska reforma reforme koja će ovoga puta morati doći od laika. Jer čini mi se da se kler više bavi socialno-društevim problemima nego evangelizacijsko-pastolarno-katehetsko-liturgijskim.

No, više o tome drugi put.