Robert Hugh Benson: Prijateljstvo Kristovo, studija o čovještvu Isusa Krista

benson

Prijateljstvo Kristovo je duhovni klasik R. H. Bensona, velikog engleskog obraćenika na katoličanstvo i autora poznatog romana Gospodar svijeta. Moglo bi se bez mnogo pretjerivanja reći da je ovo jedno od najsvježijih katoličkih duhovnih djela 20. stoljeća, čija će dubina, intimnost i eterična ljepota oduševiti čitatelje i stotinu godina nakon objavljivanja. Knjiga Prijateljstvo Kristovo prvi je put objavljena 1912. g., a zbog svoje popularnosti doživjela je niz izdanja na više jezika, no nekako je tijekom ovih stotinu godina pala u zaborav. Prvo izdanje na hrvatskom jeziku ove je godine objavila Naklada Benedikta (prijevod Suzana Kos). Prema jednom od prvih američkih izdanja, knjiga sažima propovijedi koje je Benson održao u crkvi San Silvestro in Capito u Rimu te karmelićanskoj crkvi u Kensingtonu (1910.-1911.). Opsegom neveliko, Bensonovo djelo po svom posve tradicionalnom, a opet potpuno suvremenom duhu predstavlja profil duhovne literature koji će duboko dirnuti današnjeg ortodoksnog katolika u potrazi za intenzivnijim duhovnim životom: koji god ju je od mojih poznanika čitao, rekao bi da je knjiga „jednostavno predivna“. Stoga je vrijedi predstaviti u ovoj rubrici, tim više što je doista jedan zaboravljeni dragulj.

Knjiga je podijeljena u tri velike cjeline. U prvoj, nazvanoj Isus u duši,  Benson općenito razmatra prijateljstvo Kristovo, potom prijateljstvo Kristovo u duši te načinima kako doći do osobnog odnosa s Isusom kroz dva velika klasična mistična puta, put pročišćenja i put sjedinjenja. Poglavlja o dvama putevima osobito su pronicljivo i iskustveno napisane, te će u ovim jasnim rečenicama mnogi čitatelj moći prepoznati različite faze osobnog duhovnog puta odnosno njihov nagoviještaj. Drugi dio knjige pod nazivom Isus u pojavnom svijetu, prikazuje „Isusa u svim djelima i oblicima u kojima se ukazuje“ (str. 24): u Euharistiji, Crkvi, svećeniku, svecima, grešniku, običnu čovjeku, patniku. Poanta ovog važnog dijela knjige jest: da bismo došli do potpunog poznavanja Isusa , tj. „da odnos s nama bude onakav kakav On želi“ (ibid.), potrebno Ga je prepoznati u svim navedenim oblicima, bez izostavljanja ijednog. Treći dio knjige, Isus u svome povijesnom životu, predstavlja prekrasnu kontemplaciju Isusove muke i smrti (Sedam riječi: Isus – naš prijatelj ) te uskrsnuća (Uskrsni dan: Iv 20, 17). Premda knjiga nije apologetske naravi niti je kompendij članaka vjere, već istinsko duhovno štivo, nije moguće previdjeti Bensonov obraćenički i apologetski žar. Kao i u distopijskom romanu Gospodar svijeta, i ovdje nailazimo na Bensonove nepogrešive dijagnoze suvremenog čovjeka i vremena. Njegova obraćenička nutarnja vizura pomalo podsjeća na velikog zemljaka J. H. Newmana, koji je imao sličan životni put, uključujući i to što je na genijalan način razotkrivao heretičke misli i dvojbe svojih suvremenika. Ovu srodnost Newmanu otkriva i Benson, čije pregnantne rečenice jednim udarcem razoružavaju protestantske, liberalne i ostale zablude koje se posebno danas često sreću i kod vjernika katolika. Kada bi se knjigu trebalo opisati u svega dvije riječi, moja prva asocijacija bile bi: dubina i jasnoća. Rijetko kada nailazimo na toliko precizne, prosvijetljene i inteligentne rečenice, od kojih svaka posve iskustveno i jednostavno progovara o onom najvažnijem u katoličanstvu. Svaka rečenica je na svom mjestu i, pučki rečeno, „pogađa u sridu“. Mora se napomenuti da blistavosti knjige ne pridonose samo Bensonova predivna nutarnja razmišljanja, već i sjajan stil pisanja. Benson je izvrstan pisac pa se nerijetko moramo zaustaviti ne samo nad mislima kao takvima, već i nad literarno prekrasno sročenim rečenicama.

Ovo je knjiga koja ne namjerava nikoga obratiti s neke druge religije, agnosticizma, ateizma ili čega drugog. To je knjiga za ljude koji su se ili već obratili ili se cijelog života – uz više ili manje padove – vjerno i savjesno trude vršiti Božje zapovijedi i pronaći volju Božju. Većina (nas) prosječnih katolika može se pronaći u ovoj drugoj skupini, a Benson upravo ovu skupinu prosječnih (što bi Lex rekao, farizeja) želi uvesti u dubine prijateljstva koje traje u vječnost. Daleko od uobičajenog suvremenog omalovažavajućeg i obeshrabrujućeg pastorala koji nas osuđuje i proglašava legalističkom, otužnom starijom braćom, zavidne sinu razmetnom,  Benson polazi od sljedećeg: sav naš dosadašnji vjerski život s molitvom, nedjeljnom  Misom, obdržavanjem Božjih zapovijedi, izbjegavanjem grijeha, dobrim djelima… je dobar, Bogu mio, potreban za život vječni. No, on nije dovoljan da bismo bili do kraja sretni; za to je potrebno „intimno poznavanje Isusa i druženje s Njime, od čega se sastoji Božansko prijateljstvo“ (str. 20). Ova polazišna točka knjigu čini idealnim štivom za primjerice duhovne vježbe, koje u konačnici trebaju voditi upravo tom dubokom prijateljstvu s Gospodinom. Ipak, naše potrebe nisu te o kojima Benson najviše govori; njegov temeljni fokus jest Isusova potreba i čežnja za našim prijateljstvom. I upravo ovdje trebaju se i mogu se mijenjati vlastite perspektive: umjesto da se razmišlja o sebi odnosno čovjeku kao središtu, što je toliko često u suvremenoj, psihologiziranjem opterećenoj duhovnosti, teologiji i liturgiji, čitatelj svu svoju pažnju usmjerava na Isusa Krista i njegove nutarnje dispozicije. Doista, nema ničeg potrebnijeg za ispravno usmjeravanje nas sâmih, naše lokalne, nacionalne, ali i univerzalne Crkve.

A.

Molitva Djevici Mariji iz molitvenika iz 1848. godine

Latinska verzija:

Ave, gáude et laetáre, o caelórum Regína et terrárum Dómina, María. O laetum diúque exoptátum Ave, per quod Eva invérsa est: haec maledictiónem ipsámque mortem: tuum Ave, o María, benedictiónem vitámque mundo sempitérnam invéxit.

Grátia plena, in quam imménsum gratiárum mare se totum effúdit. O grátiae affluéntia! quae caelis glóriam, terris Deum, salútem áttulit homínibus. Fac, o Mater grátiae, ut grátiae tuae abundántia in cor meum redúndet.

Dóminus tecum quali modo cum nullo umquam hóminum aut Angelórum fuit, Pater coeléstis tecum est, qui Fílium suum facit et tuum: Fílius tecum est, qui virgíneam tuam carnem aetérno sibi vínculo conjúngit; Spíritus sanctus tecum est, qui cum Patre et Fílio tuum sanctíficat úterum. Tua, o María, intercessióne ímpetra, ut idem Dóminus mecum sit.

Benedícta tu in muliéribus, quae omnis maledictiónis mulíerum expers fuísti; Virgo concepísti; sine dolóre peperísti. Mater géneris nostri salútem attulísti mundo: áuctrix peccáti Eva, áuctrix mériti tu es, o María. Eva occidéndo óbfuit, tu vivificándo profuísti; illa percússit, tu sanásti. Te supplex oro, o benedícta inter mulíeres, ut tuae benedictiónis partícipem me fácias.

Et benedíctus fructus ventris tui, qui omnis benedictiónis fons est. O Virgo benedícta! quis dignas tuis méritis grátias ac láudes réferat? quae illum mundo peperísti, in quo benedicúntur omnes gentes: bonitátis tuae abundántia offícii nostri deféctus excúset, ac súppleat. Fac ínsuper, o invéntrix grátiae, o génitrix vitae, o mater salútis, ut qui per te nostrae carnis ac misériae vóluit esse párticeps, per te quoque benedictiónis suae in praesénti, et glóriae in futúro nos fáciat partícipes Jesus Christus Fílius tuus Dóminus noster, qui cum Patre et Spíritu sancto vivit et regnat.

S. María etc.

Prijevod:

Zdravo, veseli se i raduj, o nebesa Kraljice i zemalja Gospodarice, Marijo.
O sretno i dugo žuđeno Zdravo, po kojem je Eva preokrenuta: ova prokletstvo i samu smrt: a tvoj je Zdravo, o Marijo, blagoslov i život vječni svijetu unio.

Milosti puna, u koju se neizmjerno more milosti cijelo izlilo. O milosti obilje! Koje je donijelo nebesima slavu, zemljama Boga, spas ljudima. Učini, o Majko milosti, da se izobilje tvoje milosti u moje srce izlije.

Gospodin s tobom na način na koji nikada ni s jednim od ljudi ili anđela nije bio, Otac nebeski s tobom je, koji Sina svoga čini i tvojim: Sin s tobom je, koji je djevičansko tvoje tijelo vječnim konopom sebi spojio; Duh Sveti s tobom je, koji s Ocem i Sinom tvoju posvećuje utrobu. Svojim, o Marijo, zagovorom postigni da isti Gospodin sa mnom bude.

Blagoslovljena ti među ženama, koja si bila bez udjela svega prokletstva ženâ; Djevice koja si začela; bez boli rodila. Majko koja si spas našega roda svijetu donijela: začetnica grijeha Eva je, začetnica dobročinstva ti si, o Marijo. Eva je padom naškodila, ti si rađanjem doprinijela; ona je ranu zadala, ti si izliječila. Tebe ponizno molim, o blagoslovljena među ženama, da me učiniš dionikom svoga blagoslova.

I blagoslovljen plod utrobe tvoje, koji je izvor svega blagoslova. O Djevice blagoslovljena! Tko bi dostojnim hvalama i zahvalama uzvratio tvojim zaslugama? Koja si svijetu rodila njega, u kojem bivaju blagoslovljeni svi narodi: neka izobilje tvoje dobrote opravda i nadoknadi pad naše podložnosti.
Učini osim toga, o začetnice milosti, o majko života, o majko spasenja, da Isus Krist Sin tvoj Gospodin naš, koji po tebi htjede biti dionik našega tijela i bijede, po tebi također nas učini dionicima svoga blagoslova u sadašnjosti, i slave u budućnosti, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje.

S. Marijo…

Prijevod: I.B.

Himan tijelovske osmine po napjevu „Divnoj dakle“ u župi Svetog Križa, Split

Blagoslov s Presvetim za vrijeme tijelovske osmine u župi sv. Križa, Varoš, Split

Blagoslov s Presvetim za vrijeme tijelovske osmine u župi Sv. Križa, Varoš, Split

U župi Svetog  Križa, Varoš, u Splitu njeguje se zanimljiva tradicija tijelovske osmine. Naime, za vrijeme osmine nakon sv. mise vrši se blagoslov s Presvetim. Tijekom kratkog klanjanja župljani pjevaju pjesme za svaki dan osmine. Stihovi tih pjesama su zapravo molitve za različite potrebe. Kada završi ta dnevna pjesma,  započinje se pjevati prekrasni himan Slava Tebi, Božji Sine koji se pjeva po napjevu “Divnoj dakle”. Blagoslov se vrši na sve četiri strane i svaki put kada se Presveto podigne oglase se crkvena zvona.

Odlučio sam podijeliti s vama ovaj himan jer sam primjetio da ne postoji njegov zapis na internetu, vjerojatno zato što je jedinstven za ovu župu. Objavit ću i ove dnevne pjesme kada mi budu dostupne. Zahvaljujem L. L. koji je sve to uredno prepisao.

1. Slava Tebi, Božji Sine,
Kralju raja vječitog,
nek se naša pjesma vine
do prijestolja vječnog Tvog.
Pogledaj nas sa visine
ovog dana svečanog!

2. Došavši na zemlju ovu
put nas spasa nauči,
čudesnu nam ustanovu
na kraj žića ostavi.
Ustanovi žrtvu novu
na spas vjernih duša svih.

3. Dok si s dragom družbom stao
za posljednjom večerom,
s njima hranu blagovao
naređenu zakonom,
nebesku si hranu dao
tada vjernom zboru svom.

4. Moću kojom svemir posta
kruh u Tijelo pretvori,
Krv iz vina stvori prosta,
premda um to ne vidi,
al’ je vjernom srcu dosta
vjera da ga uvjeri.

5. Što si tada učinio
na večeri posljednjoj,
to si činit naredio
na vjekovit spomen svoj,
da svak’ može imat dio u toj žrtvi velikoj.

6. To se širom svega svijeta
svaki dan izvršuje,
svaki dan se žrtva sveta
na oltaru žrtvuje,
gdje anđela Tebe četa
i puk vjerni poštuje.

7. Zdravo, Tijelo porođeno
od Marije Djevice,
na križ tvrdi pribijeno
radi naše krivice,
a po smrti proslavljeno
poput sjajne danice.

8. Koji čovjek može shvatit
Tvoju ljubav veliku?
Tko na svijetu može platit’
Tvoju muku pregorku?
Daj nam da ti ljubav vratit’
uzmognemo ljubavlju.

9. Spasitelju dobri, čime
hvalu ćemo Tebi dat’?
Slavit ćemo Tvoje Ime
dok nam bude sunce sjat’.
Dičiti se uvijek njime
s ufanjem ga uvijek zvat’.

10. O, pomozi svome puku,
našim žićem upravljaj,
blaži svaku bol i muku,
svakoj rani lijeka daj!
Vodi nas u spasa luku
i otvori svima raj!

Dodano 1. lipnja 2015:

Pojedinačne pjesme za dane tijelovske osmine:

NA TIJELOVO (10)

1. Dan večere Gospodina
slavan danas već počima,
kad Crkva svojim sini
spomenuće toga čini.

PRIPJEV IZA SVAKE KITICE:

Zdrav’, Isuse, Gospodine
u kom’ jesu sve istine!
Zdravo, Tijelo slavno i sveto
koje za nas bi propeto!

2. Isus zove: „Sad pristup’te,
te od stola svi blagujte,
što pripravih vam obilno,
Tijelo za kruh, Krv za vino!“

3. Da posebno poslužite
nedostojno ne primite,
osuđenje jer primaju
koj’ u grijehu pristupaju.

4. Svi vjerujmo apostolu
koj’ o svetom piše stolu
da imaju biti čisti
Kruh anđelski koj’ će jesti.

5. Kog’ anđeli sveđ se boje
i gledajuć’ strahom stoje
Stvoritelja slavnog svoga
jer poznaju sina Boga.

6. A grešnici ne trepeću
kom’ ukaza ljubav veću,
Mili Isus krv prolivši
Tijelo svoje njim’ pustivši.

7. Milosrdan mnogo jesi,
slavni Kralju od nebesi,
ljubav velju Ti nam kažeš
Tijelo svoje kad nam daješ.

8. Zlim i dobrim’, svi to znaju
Tebe Boga kad primaju,
dobrostivo sve podnosiš
kim’ goruću ljubav nosiš.

9. Na pokoru čekaš milo
o, Isusa slavno Tijelo,
da bi k Tebi došli Bogu
i lijek dušam’ nać’ uzmognu.

10. O, nebeska sva radosti,
grešnicima grijehe prosti!
Dopusti nam bolest pravu
pak privedi sve u slavu!

PETAK (5)

1. Zdrav’, Isuse, kruše anđelski,
zdravo, Kralju naš nebeski!
Zdrav’, Isuse, lijeru bijeli
Kog’ nebo zemlji udijeli..

2. Zdrav’, Isuse, rajsko zlato,
voće s neba obilato
koji dođe za nas doli,
nama oltaru stat’ izvoli.

3. Zdrav’, Isuse, vodo živa
grijehe svijeta kȃ pokriva,
krepost velju dušam’ dajuć’
i k nebu ih upravljajuć’.

4. Zdrav’, Isuse blagoviti,
poljski cvijete uzoriti,
koj’ nam miris slatki doni’
nemoć svaku od nas goni!

5. Nasiti nas svom milosti
i grijehe nam sve oprosti
da napokon Tebe gori
uživamo u rajskih dvori!

SUBOTA (6)

1. O, Isuse, Božji Sine,
s koga bijeli dan prosine,
koliko si sladak dosti
i narešen svom ljeposti!

2. Koj’ goruće rad’ ljubavi
Tijelo svoje nam ostavi,
za uvijeke s nama stati
Kruh u svoje Tijelo obrati.

3. Vino u Krv prolivenu
za spasenje svijeta svemu,
njom si grijehe svijeta opr’o
i za piće nama pod’o.

4. Na večeri kad najzadnjoj
učenicim’ reče ovo:
„Ovo tijelo moje, jed’te
i Krv moju ovu pijte!

5. Tako ćete vi činiti,
to će spomen moja biti,
prikazujuć’ na oltari
Bogu Ocu drage stvari.“

6. O, Isuse, Oče blagi,
miluj ovaj puk ti dragi,
obrani ga zla svakoga,
blagoslova daj mu svoga!

NEDJELJA (8)

1. Zdrav’, Isuse, Sine Djeve,
zdravo vrutče vode žive,
na oltaru koj’ stojeći
tiho zoveš govoreći:

2. „Svi što žeđu, glad trpite
amo k meni pristupite,
Kruh moj ovaj te primajte
jer je Tijelo moje, znajte!

3. Vino ovo još smiješano
i od mene vam podano,
Krv je moja, vi, nju pijte,
žeđu vašu zagasite!

4. Jer tko jede moje Tijelo
i Krv moju pije željno,
u meni će prebivati,
a u njemu ja ću stati.“

5. Ljubav velja Božjeg Sina
neba i zemlje Gospodina
kȏj toliko poniženje
kaza za svih nas spasenje!

6. Pod prilike kruha otajstvom
sa svojim je tu božanstvom.
Mi svi stvarno vjerujemo
u Otajstvu što štujemo.

7. Kruše živi, rajska slavo,
o, nebesko sunce pravo,
kruno svetih pregizdava,
zlatne zrake što podava!

8. Milostivo nas pogledaj
te zrak zdravi i plode daj!
Pak privedi sve nas gori
gdje su Tvoji sveti dvori.

PONEDJELJAK (6)

1. Slavni blagdan Tijela Tvoga,
Isukrste, Sine Boga,
po svoj zemlji sad štuje se
radost svijetu jer prinose.

2. Zato mȁnu obećanu
sad gledamo nam podanu,
dajuć’ nam je s neba gori
Isus tako nam govori:

3. „Oci vaši manu jeli,
ali zato pak umrli.
Moje Tijelo koj’ blaguje
smrtnu strijelu već ne čuje.“

4. Kruh anđelski, rajska dika
učini se kruh čovjeka,
čudo velje Božjeg Sina:
~sluge jedu Gospodina.

5. Blaguju ga redovnici,
dragi Božji ugodnici
oni pako drugim’ daju
čisto srce koj’ imaju.

6. O, Isuse, roso izbrana,
s neba nam već darovana,
duše naše ti osladi
i milošću svom nagradi!

UTORAK (8)

1. Milost Oca nebeskoga
sa prijestolja božanskoga
Sina posla na svijet doli
da ozdravi naše boli.

2. Kada sretni dan se zgodi
da od Djeve se porodi,
grad nebeski i sva zemlja
napunjena bi veselja.

3. Pak u vrijeme muke gorke
učenike skupi svoje
kad već bijaše došlo vrijeme
s ovog svijeta da premine.

4. Hoti vazam blagovati
Tijelo svoje njim’ predati
govoreći: „ S vama budem
dokle bude sav svijet suđen.

5. Ovu ovlast, vi, primite
što ja činim vi činite!
Ovim darom Tijela moga
utažite Oca Boga!

6. Mene Sina jedinoga,
Bogu Ocu predragoga,
kad budete prikazali
svaki vam će dar podati.“

7. Molimo te, o, Isuse,
na puk ovaj, Ti, smiluj se!
Očuvaj ga zla svakoga
i napasti duha zloga.

8. Ovo mjesto, Ti, očuvaj
plod zemaljski, Ti, umnažaj,
da u rajskom pako gradu
duše čiste Bogu dadu!

SRIJEDA (6)

1. Svi narodi, sad pjevajte,
Sinu Božjem hvale dajte
koga milost vrh nas doli
obilato sva se proli!

2. Nebeskoga zato ploda
nam’ samoga sebe poda.
U zemaljska mjesta ova
vjernim’ Tijelo svoje darova.

3. Proslav’te ga zato gori,
svi anđeli devet kori!
Svi blaženi, sad pjevajte,
Kralju svojem hvalu dajte!

4. Hvali, nebo, ti, odzgora,
zemlja, more, svaka gora!
Slatke pjesme njemu pojte,
Isusu se svi poklon’te!

5. Dostojan je časti prave
i od svakog stvora slave
za njegove velje dari
čudnovate jošte stvari.

6. Slava Tebi, Gospodine,
koj’ s nebeske gor’ visine
doš’o si nas otkupiti,
s Bogom Ocem pomiriti.

ČETVRTAK (12)

1. Blagdan sveti već dospije
jer današnji dan osmi je
da se Crkva sva raduje,
Tijelo sveto Tvoje štuje.

2. Zato puk se Tvoj sakupi
koga krvlju svȏm otkupi,
prosi Tebe Boga svoga,
blagoslova daj mu svoga!

3. Najprije prosti tv’u desnicu,
brani Crkvu, zaručnicu,
tim’ glavare našeg grada
blagoslovi, Bože, sada!

4. Blagoslovi redovnike,
sve crkvene službenike,
blagoslovi redovnice
i ostale sve djevice!

5. Muže, žene u dan ovi,
dragi Bože, blagoslovi,
sve udovce, udovice
i uboge sirotice!

6. Blagoslovi, kralju slave,
vas puk ove sv’e države,
da dječica jošte mlada
Tvoj blagoslov prime sada!

7. Budi naša, Ti, utjeha
i vazda nas čuvaj od grijeha,
kuge, glada i od rata,
svako od nas zlo odvrati!

8. Blagoslovi, Oče zgora
sva četiri prva stvora:
ajer, oganj, zemlju, vode
puku tvome da ne škode!

9. Blagoslovi naše more
polja, drȁge, doli, gore,
blagoslovi vinograde,
vino, ulje, žetve, sade!

10. Blagoslovi i ovčice
i ostale živinice!
Pun blagoslov vrh nas pusti
do konca nas ne zapusti!

11. O, Isuse, Bože pravi,
blagoslov nam svoj ostavi!
Neka vazda svijetla zora
bude sjati nam odzgora!

12. Da anđelska straža vela
vrh našega bdije sela,
polje naše vazda brani
pak nas u raj, Ti, nastani!
Amen.