Zašto de la Puente – detaljnije o knjizi Razmatranja o otajstvima naše svete vjere

Nakon što sam objavio članak o knjizi Razmatranja o otajstvima naše svete vjere na preporuku prijateljice, ona mi je poslala jedan malo detaljniji članak o tome zašto je zavoljela tu knjigu.  Pa pročitajte. 

Zašto de la Puente? Odgovor je čisto praktične naravi. Dugo vremena sam u potrazi za kvalitetnom katoličkom knjigom razmatranja koja nije preteška i previše spekulativna, a slijedi ignacijansku duhovnost. Točke za razmatranje s isusovačkog Prostora Duha sve su me manje zadovoljavale i ostavljale praznom. Termini poput “solidarnost”, “društvena nepravda”, “bratstvo” (samo još fali “i jedinstvo”) udaljavaju me od Boga, a ne približuju čovjeku. Prostor Duha previše ovisi o individualnom sastavljaču točaka, a mnogi od njih ne slijede klasičnu ignacijansku duhovnost koja vodi u intimni osobni odnos s Bogom. Treba se vratiti izvorima ignacijanske duhovnosti koja je odgojila tisuće svetaca i običnih laika. U jednom trenutku sjetila sam se da je sv. Franjo Saleški u Filoteji preporučio upravo ova razmatranja – zajedno sa Suarezovima – kao odlične tekstove za osobnu misaonu molitvu. Zbog toga sam i zapamtila autora, a kad sam ga našla na webu, i to u engleskom prijevodu otaca oratorijanaca iz 19. stoljeća, bila sam oduševljena. Odmah sam pomislila na J. H. Newmana.

Nešto o autoru.

Luis de la Puente SI (u Njemačkoj i Italiji bio je poznat kao Ludwig/Ludovico de la Ponte, u Francuskoj Louis du Pont ili Dupont) nije bilo kakav duhovni pisac u Katoličkoj crkvi. Kako je bio Suarezov i Alvarezov učenik, može se reći da predstavlja najizvorniju isusovačku asketsku školu. Katolička enciklopedija ima službeni članak o de la Puenteu (pročitajte ovdje), a zbog ogromnog duhovnog uspjeha i utjecaja ove knjige razmatranja u 6 tomova, odmah po smrti počeo je i proces beatifikacije. To je i njegovo najpoznatije djelo; nazvala bih ga opus magnum. Upravo ova razmatranja  doživjela su jako puno izdanja na mnogo jezika i utjecala su na brojne svece od 17. stoljeća do danas. U Hrvatskoj sam knjigu našla u knjižničnim katalozima i u franjevačkim samostanima i – naravno – u knjižnici FFDI. To su sve stara izdanja iz 17. i 18. stoljeća na različitim jezicima (latinski, talijanski, njemački), što ukazuje na to da su razmatranja bila redovna duhovna literatura naših fratara, premda se radilo o ignacijanskoj duhovnosti. Naišla sam na podatak da su je prevodili i koristili čak i u Anglikanskoj crkvi kroz cijelo 17., 18. i 19. stoljeće, premda su anglikanci isusovce smatrali svojim smrtnim neprijateljima.

Sada nešto o samoj knjizi. Svaki tom ima minimalno 350 stranica, a broj stranica raste do 570. To su tisuće i tisuće stranica za razmatranje! Za današnje vrijeme čini se da je to jako puno. Međutim, to je bilo vrijeme kad su ljudi vrlo studiozno prilazili svim stvarima, pa tako i molitvi. Od prve stranice jasno je da se radi o izvornoj ignacijanskoj duhovnosti. S jedne strane je posve usustavljena, s druge strane posve otvorena nadahnućima Duha Svetoga prema pojedincu. Postoje tri glavna kamena temeljca na kojima de la Puente gradi Razmatranja:

1. knjižica Duhovne vježbe sv. Ignacija Loyole

2. Sveto Pismo

3. glavni zapadni i istočni crkveni oci od antike do 16. stoljeća, s naglaskom na sv. Tomu Akvinskog. Tako se u citatima i bilješkama nailazi na Augustina, Ivana Zlatoustog, Jeronima, Bonaventuru itd. itd.

Radi se o knjizi koja na vrlo jednostavan način i na jednom mjestu sažima kompletan tadašnji katolički nauk o molitvi te majstorski povezuje Pismo i tradiciju s – u tom trenutku – inovativnom i osebujnom ignacijanskom duhovnošću.

Tomovi slijede strukturu Duhovnih vježbi po tjednima, a svake dvije knjige odgovaraju trima duhovnim putevima, koji su i inače poznati u tradiciji katoličke molitve. Prva dva toma obuhvaćaju put čišćenja (via purgativa), sljedeća dva put prosvjetljenja (via iluminativa), a posljednje dvije put savršenosti i sjedinjenja (via unitiva).

Jedan detaljčić: premda de la Puente preporučuje sustavno korištenje knjige od prvog toma, baš je pravi isusovac kad kaže da je stanje svake duše individualno pa i onaj tko se nalazi na vii unitivi može koristiti razmatranja o paklu iz vie purgative da bi postigao ljubav prema svom osobnom stanju. Svatko dakle može koristiti knjigu na način koji najviše odgovara stanju njegove duše, jer sve ovisi u Duhu Svetom i o otvorenosti pojedinčevog srca milostima. No, ipak je dobro krenuti od početka.

U toj knjizi koja je bezbrojne svece naučila kako razmatrati osobito me je oduševila sažetost i jednostavnost jezika. Što bi se po naški reklo, svaka mu je na mjestu. Nema nijedne suvišne rečenice. De la Puente govori o zapravo najzahtjevnijem obliku osobne molitve, misaonoj molitvi, i to na vrlo jednostavan i  konkretan način. Cilj je da ga svatko može razumjeti i praktično primijeniti te tekstove. Kako on kaže, to je knjiga za početnike u molitvi. I, što mi se jako sviđa – to nije knjiga (samo) za redovnike, velike kontemplativce i svece. To je napisano za nas laike! Knjigu jesu doduše koristili redovnici i redovnice kroz stoljeća, ali de la Puente jasno kaže da je knjiga za SVE. Bit je u stanju duše, a ne u staležu kojemu pripadamo. Zato i jest aktualna i danas.

Ono što je najljepše jest da kroz knjigu učimo kako kroz korištenje triju moći duše (sjećanje, razum i volju) pobuditi osjećaje da volimo Boga i sjedinimo se s Njim. Osobni razgovor s Bogom puni nas ljubavlju i žarom za Boga, a taj žar će spontano zapaliti naše bližnje za Boga – to je sažetak knjige u jednoj rečenici.

Kako i zašto je jedna ovako ozbiljna, sustavna i korisna knjiga pala u zaborav u 20. stoljeću, može se objasniti postkoncilskim neredom koji je iz katoličke duhovnosti izbacio termine poput razmišljanja o četiri posljednje stvari, partikularnom i općem sudu, duhu žrtve i sl. Kao što je u postkoncilskoj liturgijskoj zbrci pažnja usredotočena na čovjeka i (lokalnu) zajednicu umjesto na Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu, tako je i u brojnim oblicima osobne molitve u postkoncilskom vremenu pažnja posvećena improvizaciji i kruženju oko čovjeka i njegovih individualnih osjećaja. Božje Veličanstvo je nekako palo u drugi plan. No, bez temeljitog i sustavnog oblika osobne molitve nema ulaska u ozbiljniji duhovni život pa mislim da bi knjigu svakako trebalo prevesti na hrvatski jezik.

H.

Knijga ima šest dijelova. Možete im pristupiti dolje na linkovima i skinuti na vaše računalo, kindl, tablet i razmatrati ukoliko znate engleski jezik. Kada kliknete na link, u izbornik sa strane imate različite opcije za download.

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 1.  

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 2. 

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 3. 

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 4. 

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 5.

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 6.

Razmatranja o otajstvima naše svete vjere

Na preporuku drage mi prijateljice i sestre u Kristu, donosim vam knjigu na engleskom jeziku Meditations on the mysteries of our holy Faith (Razmatranja o otajstvima naše svete vjere), p. Luisa de la Puente, SI . Klasik izvorne ignacijanske duhovnosti iz 16. st.  Na hrvatskom ta knjiga valjda nikada ni nije bila prevedena, što je jako velika šteta. Knijga ima ima šest dijelova. Možete im pristupiti dolje na linkovima i skinuti na vaše računalo, kindl, tablet i razmatrati ukoliko znate engleski jezik. Kada kliknete na link, u izbornik sa strane imate različite opcije za download.

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 1.  

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 2. 

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 3. 

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 4. 

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 5.

Meditations on the mysteries of our holy Faith Vol 6.

Farizej

Fiat voluntas Tua

Moram priznati šokirao me izbor pape Franje. Bio sam toliko radostan kad sam vidio bijeli dim, doslovno sam pucao od sreće i nestrpljenja da vidim novoga Svetog Oca. I kada je izašao Franjo, nakon što je izrekao što je naumio i kada se vrata balkona zatvorila, nestala je i moja radost i sreća.

Bio sam, moram priznati, razočaran. Odmah sam trknuo vidjeti što kažu blogovi koje pratim: većina nisu zadovoljni, komentari podijeljeni, neki u strahu, neki pesimistični, neki optimistični. Prebrzo sam se poveo tim mišljenjima i razmišljanjima, pretjeranim pesimizmom tradicionalista i radikalnom radošću modernista i progresivista. Sve me je to još više ražalostilo. Bio sam uzrujan i zabrinut. Što će biti s Crkvom? Svi su se veselili, osim mene. Jer nešto mi smeta u toj „poniznosti“, „jednostavnosti“ i „blagosti“. Smetalo mi je tada, smeta mi i sada. I ne mogu se pomiriti s time.

S tom zabrinutošću sam otišao na duhovne vježbe ignacijskog tipa u tišini koje redovito obavljam u ovo doba. Prvo razmatranje koje je voditelj duhovni vježbi pipremio je bilo o Isusovom nastupu u Nazaretu i neprihvaćanju i bijesu naroda na Njega jer „to je sin Josipov“. Prepoznao sam se u tome narodu, jer ja sam isto postupio prema Jorgeu Marii Bergogliu. Postupio sam s predrasudama jer što će ovaj kardinal koji ne prihvaća štolu? Koji prebrzo napušta tradiciju, koji ruši protokole, koji se vozi u busu, živi u stanu itd? Ja sam ga odbacio jer sam nastupio sa svojom vizijom Crkve, Pape, a ne s vizijom Duha Svetog. Zapravo, viziju Duha Svetoga ne znam, ne poznajem. Ali svojom uskogrudnošću posumnjao sam u Božju svemoć, Njegovu pastirsku brigu za nas ovce. Papa se nije ni pokazao, a ja sam ga već odbacio. Pa sam se zapitao kakav sam katolik? Nisam ni bio svjestan da činim grijeh, prije svega grijeh malovjernosti, a i osude, nepotrebne kritike i oholosti.

I palo mi je na pamet – tolike molitve su izrečene za novoga Papu, kardinale i Crkvu, zar može poći loše? Ne. Možda se nama čini da ide tako, ali Bog se proslavlja. Proslavio se i proslavit će se, kako preko Petra, tako i preko pape Franje. Naša je dužnost njega ljubiti jer bez obzirao kakvu sliku mi imali o njemu, on je Kristov namjesnik na zemlji, on je Petar. Tu es Petrus.
Ali on nije savršen.

U jedno sam siguran, ovaj pontifikat pape Franje pokazat će koliko su ljudi malo voljeli ili koliko nisu voljeli papu Benedikta XVI..
***
Spomenuo sam da sam bio na duhovnim vježbama. Bilo je zaista prekrasno i otvorilo mi je oči. Ovo mi je već peti put i s nestrpljenjem čekam sljedeće. Donosim vam nekoliko misli s tih vježbi našega duhovnika koji ih je vodio.

– Predrasuda priječi Božje djelovanje
– Krist se udaljava od svake religioznosti gdje se štuje Bog, a gazi ljudsko dostojanstvo.
– Zahtjevi ljubavi su iznad zahtjeva Zakona
– Isus ne nameće slobodu, nego je predlaže
– Tko ne pronalazi u Isusu radost nije pravi vjernik
– Bog očekuje plodove svetosti
– Želja svijeta je da Crkva postane jedna velika socijalna ustanova
– Pravu povijest Crkve ispisuju sveci
– Nasljedovanje Krista je puno šire od prihvaćanja samog nauka
– Nijedno čudo nije dovoljno da izazove vjeru u ljudima koji se protive Istini

Deo gratias.