Primjer pravilne inkulturacije: latinska misa s afričkim začinima

Jedan belgijski fratar,  misionar u Kongu učio je djecu latinsku misu. Oni su joj dali novi, radosni glazbeni izričaj. To je takozvana Misa Luba koja potječe iz 1958. Detaljnije o tome imate na wikipediji.  Pa poslušajte.

Oglasi

Serijal o II. vatikanskom koncilu: Vatican II – Inside the Council

U želji da se malo više upoznam sa tokovima i glavnim temama II. vatikanskog koncila, išao sam u potragu za kvalitetnim sadržajem na youtube. I naravno, nisam ništa našao što bi objektivno mogli prikazati stvarna događanja, ali sam našao ovaj serijal o II. vatikanskom koncilu. Serijal je radila katolička tv kuća NETTVCATHOLIC.

Pogledao sam samo prva dva dijela, govori se samo najbolje o Koncilu, no mislim da može pružiti barem malo uvid u zamisao samo Koncila i njegovih ključnih dokumenata.

Lex Vivendi.

Osvrt na knjigu Andree Torniellija ‘Papa Franjo’

Papa Franjo, Verbum

Papa Franjo, Verbum

Pročitao sam biografiju pape Franje koju je objavila izdavačka kuća Verbum, a napisao Andrea Tornielli, pa evo par mojih dojmova i razmišljanja.

Prije svega, na naslovnici stoji “cjelovita biografija”, no knjiga to nije. To je prepričavanje događaja koji su se zbili prije, za vrijeme i poslije konlava tj. prvih par dana Bergogliovog pontifikata. Ostatak je prepričavanje iz knjige El Jezuita, nekoliko intervjua od zadnjih par godina i par Troniellijevih osvrta na probleme oko Ratzingerovog pontifikata i razloga njegovog odreknuća – što je, po meni, donešeno jako površno.

Knjiga je zapravo jedan hvalospjev Torneillija papi Franji lišena bilo kakve kritike na njegovo djelovanje kao nadbiskupa i kardinala. U tome kontekstu se može isto uočiti kritika na Benedikta XVI i njegovo viđenje papinstva (na jednom mjestu osuđuje raskošnu liturgijsku odjeću koja se pojavila za vrijeme Benedikta). Naravno, Tornelli pristupa neobjektivno cijeloj situaciji i piše iz svoje perspektive i viđenja Crkve, a stječe se i dojam da je papa Franjo za njega pravi lijek za ovu “napaćenu” Crkvu koja je kroz zadnja dva desetljeća prolazila “tiraniju” pokušaja uspostavljanja istinskog pravovjerja i tumačenja II. vatikanskog koncila, gdje se pritom “strašno” zanemarivalo siromašne, napaćene, marginalizirane zbog (ne)provedbe Zakonika kanonskog prava.

Dakle, više od trećine knjige ste mogli pročitati na raznim portalima jer je to zapravo prepričavanje Franjinih govora i audijencija, propovijedi i simpatičnih događaja koje papa Franjo učinio u prvih šest dana pontifikata  To su za Tornellija veliki znaci preporoda i novog proljeća Crkve. Neprestano hvali kršenje uobičajenih vatikanskih protokola i kako je Franjo svojim neposluhom svemu time donio novu svježinu među vatikanske redove.

No, ono što vrijedi pročitati jest poglavlja koja govore o njemu kao nadbiskupu Buenos Airesa koja su zaista dojmljiva. Ako je doista takvo kako je opisano u knjizi, odmah mu se može skinuti kapa i može se od njega doista toga naučiti. Nesebično davanje, blizina, osobni kontakt, pristupačnost, evanđeosko siromaštvo duha je doista ono što krasi ovoga čovjeka. Mnogo je utjecalo na njega to što je i odrastao u siromašnoj sredini. Kako je sve to površno doneseno, ne može zaključiti što je doista oblikovalo Jorge Bergoglia, što je utjecalo na njegove odnose prema siromašnima i tko su mu uzori koji su oblikovali njegovu teologiju za vrijeme novicijata i nakon njega (iako je spomenuo kardinala Waltera Kaspera u nedjelju  17. 3. 2013. za vrijeme Angelusa ).

Doista, ove Franjine karizme zaista fali Crkvi, da ne bude,  kako on to kaže, autoreferencijalna tj. da se ne zatvara sama u sebe, nego da izlazi vani. S tim se u potpunosti slažem. Ali sve se to može činiti isto tako da se i poštuje i Zakonik kanonskog prava, liturgijski propisi i čitav Nauk Crkve – tj. da se ne gubi Polog Vjere.

Može se zaključiti da Jorge Bergoglio gleda na II. vatikanski koncil gleda kao dolazak nove milosrdne Crkve, a odlazak stare, “strašne inkvizicijske” Crkve, a za to Tornielli navija. Ecclesia sempre reformanda – kaže kardinal Bergoglio, ali možemo li biti sigurni da reformacija Crkve koju će provesti papa Franjo neće biti snižavanje kriterija?

No, iz ove knjige se ne može se baš lako zaključiti je li Bergoglio progresivan po pitanju Nauka ili tradicionalan. John Allen Jr. sa shizmatičkog portala National Catholic Reporter je išao u Argentinu da ispita kakvo je stanje s papom Franjom. On donosi poruku koju je skupio iz iskustva iz Argentine:

“Bergoglio je rijetka ličnost koja nadilazi taj sukob [progresivnog i tradicionalnog], prihvaćajući ih oboje. “

Sudeći prema Rorate Caeli i ostalim tradicionalističkim blogovima, ali iz onoga što se dalo iščitati na liberalnijim i neokonzervativnim stranicama, Jorge Maria Bergoglio je više progresivan po pitanju crkvenog nauka, liturgije, pastorala i Kanonskog prava. Ali smatram osobno da je još rano za prosuđivanje, iako je po nekim našim portalima bilo prepirke o zagovaranju kardinala Bergogila da laici nose pričest u siromašne četvrti, tamo gdje svećenici ne mogu doći. (Pitam se, je li to zaista problem?).

Ipak, Andrea Tornielli se u predzadnjem poglavlju knjige trudi pokazati kakvu bi Crkvu želio papa Franjo. Mislim da je to više njegovo nahođenje, nego stvarni smjer, no Andrea nosi titulu “jednog od najboljih vatikanista”, stoga njegove riječi valja uzeti u obzir.  Dakle, Andrea smatra da će papa Franjo ići u smjeru da će reformirati kuriju u smislu da će smanjiti broj kongregacija i ujediniti ih u jednu te da će ojačati ulogu papinstva u donošenju uloga. Ali isto tako naglašava to što se papa Franjo prije svega  naziva rimskim biskupom. Navodi i famoznu riječ “kolegijalitet”, koja mi je smrdila na demokraciju, no dobri kardinal Pell je to lijepo pojasnio u videu za CNS.

Dalje, navodi Tornielli da će se papa morati pozabaviti s lefebrovcima i kaže kako je kardinal Bergoglio imao uvijek dobre odnose s poglavarom SSPX. Prije toga donosi i ovaj zanimljiv citat kardinala Bergoglia o tradicionalistima iz jednog intervjua:

Paradoksalno, upravo ako ste vjerni, mijenjate se. Ne ostajete poput tradicionalista ili fundamenalista, vjerni doslovno. Vjernost je uvijek promjena, novi procvat, rast. U onome tko je vjeran, Gospodin ostvaruje promjenu.

Moram priznati, Torniellijev ton prema tradicionalistima jest pun prijezira, vidjet ćete ako budete čitali.

Prema Tornielliju, papa će se osvrnuti na one koji su marginalizirani u Crkvi zbog rastave i koji ne mogu pristupiti sakramentima, kaže, da će se za njih morati naći nekakvo riješenje, poput druge ženidbe kao što je to omogućeno u Pravoslavnoj crkvi (nisam osobno upoznat s time). Osvrće se i na pitanje gay brakova i parova. Jedni izvori navode, da je kardinal Bergioglio bio žestok prema argentinskoj vladi po ovome pitanju, dok drugi navode da je prekasno reagirao. I to ćemo doskora vidjeti.

Veliki nedostatak ove knjige je taj što je zaobišla u potpunosti odnos nadbiskupa Bergoglia s teologijom oslobođenja. Također, kao što sam rekao na početku, nedostatak objetkivnosti i kritike. Zato vam preporučam John Allen Jr, koji je više objektivan nego Tornielli.

To bi bio nekakav pokušaj osvrta na knjigu Papa Franjo, Andree Torniellija, jednog od najboljih vatikanista. Nadam se da ste zadovoljni.

Moje mišljenje je i dalje nesređeno po pitanju papa Franje. Mogu reći da me oduševljava njegova ljubav i briga za male i odbačene, njegova izravnost i pristupačnost, no brine me njegova progresivnost što se tiče liturgije i popuštanja prema Nauku. Njegovi govori i kateheze su izrazito impresivne i na tragu onog što je govorio i učio papa Benedikt XVI. Redovito spominje sotonu, što je dobar znak.

Kardinali nisu mogli pogriješiti u odabiru, znali su što čine. Tolike molitve nisu mogle biti uzaludne.

Jeste li vi čitali knjigu? Koje je vaše mišljenje o papi Franji i kakve su vaše reakcije na njegove dosadašnje poteze? Možete li pretpostaviti u kojem će smjeru Papa voditi Crkvu?

Lex Vivendi.

Resurrexit, sicut dixit, alleluia

Ricci, Sebastiano- The Resurrection

Ricci, Sebastiano- Uskrsnuće

Prije svega, svim čitateljima ovoga bloga želim radostan i blagoslovljen Uskrs. Neka Uskrsli Krist obnovi u nama radost kršćanstva i da mu doista budemo zahvalni zbog toga što smo katolici i imamo milost biti u Crkvi koja ima puninu Istine.

Uskrs i uskrsni ponedjeljak sam bio u obilasku obitelji s obje strane tako da nisam bio u mogućnosti pisati, a sada imam toliko toga za napisati, pa ne znam odakle bih počeo.

***

Nekoliko mjeseci prije odreknuća papa emeritusa Benedikta XVI. našao sam se pred raskrižjem u svome životu. Naime, smetale su mi sve liturgijske zloupotrebe, nepoštivanje propisa, manjak ispravne euharistijske pobožnosti i sve vezano za to…  To je dosta utjecalo na moje raspoloženje i moju duhovnost. U međuvremenu sam se počeo susretati Tradicionalnom latinskom misu (iako nisam sudjelovao na njoj, gledano sam dosta na youtube), zahvaljujući ponajprije Tomi Blizancu i par mojih prijatelja tradicionalista. Pa sam naišao tako i na djela nadbiskupa Marcela Lefebvrea, pa na Ottavianovu intervenciju i svakakve druge komentare. Bio sam zbunjen i iznenađen svime što se događalo s Crkvom tijekom i nakon II. vatikanskog koncila.

Nakon razgovora s duhovnikom koji mi je pojasnio mnogo toga i rekao mi da čitam djela pape Benedikta XVI. i ona prije nego je postao papa, smirio sam se. I tako se ljubav prema Tradiciji i autentičnom i jasnom katoličkom nauku povećala. Od tada pročitao sam nekoliko djela Josepha Ratzingera, među kojima bih istaknuo Moj život, a trenutno čitam Razgovor o vjeri (mogu reći da je jedna od najboljih knjiga koja daje dobar pogled na stvarnu situaciju u Crkvi).
Zahvalan sam Gospodinu što nam je dao takvog teologa i što ga je dao da smo ga imali iz za Papu. Doista, njegova djela su prebogata i u njima doista postoje recepti za duboku obnovu Crkve.
Duh liturgije me očarao, dao mi je novi pogled na liturgiju i objasnio mi toliko toga. A Moj život mi je pokazao kako je do djela Duh liturgije uopće došlo. A uvid u Isusov život kroz dijelo Isus iz Nazareta da ne spominjem.
Njegov jednostavni, a tako duboki teološki izričaj pomaže i najobičnijem laiku da uđe u mističnost katoličke vjere.

Svima vjernima preporučujem da se uhvate djela Josepha Ratzingera jer vjerujem da će se u ne tako dalekoj budućnosti Crkva osvrnuti na njegovu teologiju i njegov pontifikat i da će upravo on biti izvor nove istinske obnove. A do tada molimo.

***

Papa Franjo. Kada me netko pita što mislim o papi Franju, redovito kažem da ne djelim mišljenje većine i da vrijedi sačekati jedan duži period da bi se moglo o njemu dati jedno ispravno mišljenje. Volim Papu i mene oduševljeva, ali i zabrinjava.
No, kod većine katolika se desilo upravo to čega sam se pribojavao. Nasjeli su na medijsku buku oko pape Franju, da su jako brzo zaboravili na pontifikat pape Benedikte. Blog Rorate Caeli je dao jednu izvrsnu ilustraciju medijske manipulacije, a i ovaj blog je dao nešto slično.
Zlo mi je od izjava „napokon imamo papu kojeg nam je Bog poslao“ ili „papa Franjo je on što smo trebali“ i „ovo je NAŠ papa“.  Benedikta XVI. nitko nikad nije nazivao NAŠIM Papom (ili barem ja to nisam čuo).
Svi su odjednom zaboravili na njega i upravo što govori Ivica Šola, papu Franju se koristi da se diskreditira ne samo naše biskupe i svećenike, nego papu Benedikta i cijeli njegov pontifikat, pokušaj reforme liturgije, prave interpretacije II. Vatikanskog koncila i još mnogo toga.
Na njega je pao ogroman križ pedofilski hi homoseksualnih skandala, neposluha klera i laika, redovnika, skandala s bankom, korupcijom, pa vlastiti sobar ga je izdao. Ponio toliko tereta za ovu Crkvu i omogućio je papi Franji da bude to što sada jest. I upravo je papa Franjo plod pape Benedikta.

Dobio sam biografiju pape Franje na poklon. Nakon što pročitam Razgovor o vjeri, bacit ću se na čitanje biografije i prenijet ću svoje dojmove kada pročitam.

Također sam počeo proučavati biografije prijašnjih papa. Pavao VI, zanimljiv papa.

***
Nastojim u svojem kraju pokrenuti TLM i neku malu obnovu liturgije. Još se molim da vidim je li to što Gospodin doista želi od mene. No, imam mnoge nutarnje poticaje. Uz TLM razmišljao sam o tome, je li moguće provesti Benediktovu „reformu reforme“? Ima li itko od vas, dragi čitatelji, iskustva s time i bi li se to moglo napraviti? I gdje nabaviti materijale za taj reformirani NOM?

***

Preporučam ovaj youtube kanal – Laudate Dominum.

PS. Ovdje imate Uvod u Kršćanstvo, samo psss…. 🙂