O Crkvi:
– Crkva današnjim ljudima ne pruža propadljivo blago, ne obećaje sreću samo zemaljsku nego im udjeljuje i dobra božanske milosti koja su, podižući ljude na dostojanstvo djece Božje, najvrednija zaštita i pomoć za ljudskiji život; otvara izvor svoje životvorne nauke, koja dopušta ljudima prosvijetljenima Kristovim svjetlom da dobro shvate ono što su oni stvarno, svoje uzvišeno dostojanstvo, svoju svrhu.
Crkva je Isus koji živi u stoljećima. Usidrena s tajanstvenom Petrovom lađom u ovom središtu katoličkog ljudstva i sveopćeg učiteljstva, pokazuje se kao poglavarstvo blagosti, ljubavi prema Bogu i čovjeku.
– Da, Katolička crkva je umjetnica i učiteljica mira. S mirnom savješću to kažemo. Ona nastavlja u svijetu poslanje svoga božanskog utemeljitelja Isusa Krista kojega je prorok nazvao: “knezom mira.”
– Katolička crkva nikada nije rekla čovječanstvu da ga hoće osloboditi od tvrdoga zakona boli i smrti. I nije pokušala da ga zavede u bludnju, niti mu je pružila samilosni lijek obmane. Naprotiv, ona mu je bez prestanka govorila da je život putovanje u sveta mjesta, i poučavala svoju djecu da se ujedine u pjesmi nade; koja odjekuje i u svijetu.
– Crkva je, kao i u apostolska vremena, uvijek majka i učiteljica istine i pravde, slobode i mira. Majka i učiteljica od koje se traži dobrohotni glas, od koje se očekuju mirotvorna posredovanja za nesigurne interese raznih nacionalnih, ekonomskih i socijalnih partikularizama.
– Ova Crkva stara a uvijek nova, protiv nje se bore a ona je uvijek pobjednica, šutljiva a uvijek prisutna.
– Sveta Crkva Božja, koja hoće da bude svjetlo naroda, ima svoju riječ da kaže i ljudima sadašnjeg doba: narodima dozivlje u pamet prednost duhovnih stvari; poziva na ustanovu pravednijeg i plemenitijeg obiteljskog poretka, u kojem bi sva djela Božja, otkupljena Kristovom krvlju mogla živjeti u međusobnoj ljubavi, u poštovanju međusobnih prava i dužnosti.
O misi:
– Sveta knjiga i kalež na oltaru predstavljaju dva najveća i najsvetija znaka, veza i izmjena između božanskog i ljudskog.
– Svaka odslužena Misa označuje prolazak Gospodnji po kojem je svaki dan Uskrs u hramu Gospodnjem.
– Kad hoćemo pokazati pobožnost katolika, počinjemo riječju: on ide na Misu nedjeljom i blagdanom. A ipak to nije dovoljno za potpuni kršćanski život. No ako se usporedi s tolikima koji ne prisustvuju Misi, ipak je to pohvalan čin. Dobar znak. Slijedi ga.
– S oltara, s ovog svetog brda moramo promatrati zemaljske stvari, prosuđivati i njima se služiti.
– Potrebno je širiti uvjerenje o djelotvornom i plodnom zalaganju kojim vjernici poimaju kako je plemenito revno sudje1ovati “u gozbi vjere i Ljubavi, te postižu umom dokučiti velika čudesa liturgije, shvaćajući koliko sveta, Misa izražava životnog i savršenog.
– Dobro odslužena sveta Misa rasprostire svoj dah na cio dan.
O Koncilu:
– Ekumenski koncili, svaki put kad se održavaju, svečano slave jedinstvo Krista i njegove Crkve, i stoga vode sveopćem izaravanju istine, koja pravo usmjeruje pojedinačni, obiteljski i društveni život; jačaju duhovne energije, stalno podižu prema pravim vječnim dobrima.
– Rasvijetljena svjetlom ovoga Koncila, Crkva, kako se to Mi čvrsto uzdamo, porast će u duhovnom bogatstvu, te će zacrtavši u Koncilu snagu novih energija, neustrašivo čuvati ubuduće. Zbilja, zgodnim obavještavanjem o tekućim poslovi ma i mudrim rasporedom međusobne suradnje Crkva će usiniti tako da će ljudi, obitelji, narod stvarno obratiti duh prema nebeskim stvarima.
– Katolička crkva, uzdižući po ovom Ekumenskom koncilu baklju vjerske istine, pokazat će s ljubaznom, dobrostivom, strpljivom majkom svih punom samilosti i dobrote i prema djeci koja su od nje odijeljena.
Prijatelj mi je proslijedio neku knjižicu s mislima koja se poziva na ove izvore:
Vijesnik Đakovačke biskupije, Đakovo – više brojeva
Glas Koncila, Zagreb – više brojeva
Giancarlo Zizola: Utopija Ivana XXIII, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1977.
Blog jednog farizeja 