Neke misli Ivana XXIII o Crkvi, misi i Koncilu

O Crkvi:

– Crkva današnjim ljudima ne pruža propadljivo blago, ne obećaje sreću samo zemaljsku nego im udjeljuje i dobra božanske milosti koja su, podižući ljude na dostojanstvo djece Božje, najvrednija zaštita i pomoć za ljudskiji život; otvara izvor svoje životvorne nauke, koja dopušta ljudima prosvijetljenima Kristovim svjetlom da dobro shvate ono što su oni stvarno, svoje uzvišeno dostojanstvo, svoju svrhu.

Crkva je Isus koji živi u stoljećima. Usidrena s tajanstvenom Petrovom lađom u ovom središtu katoličkog ljudstva i sveopćeg učiteljstva, pokazuje se kao poglavarstvo blagosti, ljubavi prema Bogu i čovjeku.

– Da, Katolička crkva je umjetnica i učiteljica mira. S mirnom savješću to kažemo. Ona nastavlja u svijetu poslanje svoga božanskog utemeljitelja Isusa Krista kojega je prorok nazvao: “knezom mira.”

– Katolička crkva nikada nije rekla čovječanstvu da ga hoće osloboditi od tvrdoga zakona boli i smrti. I nije pokušala da ga zavede u bludnju, niti mu je pružila samilosni lijek obmane. Naprotiv, ona mu je bez prestanka govorila da je život putovanje u sveta mjesta, i poučavala svoju djecu da se ujedine u pjesmi nade; koja odjekuje i u svijetu.

– Crkva je, kao i u apostolska vremena, uvijek majka i učiteljica istine i pravde, slobode i mira. Majka i učiteljica od koje se traži dobrohotni glas, od koje se očekuju mirotvorna posredovanja za nesigurne interese raznih nacionalnih, ekonomskih i socijalnih partikularizama.

– Ova Crkva stara a uvijek nova, protiv nje se bore a ona je uvijek pobjednica, šutljiva a uvijek prisutna.

– Sveta Crkva Božja, koja hoće da bude svjetlo naroda, ima svoju riječ da kaže i ljudima sadašnjeg doba: narodima dozivlje u pamet prednost duhovnih stvari; poziva na ustanovu pravednijeg i plemenitijeg obiteljskog poretka, u kojem bi sva djela Božja, otkupljena Kristovom krvlju mogla živjeti u međusobnoj ljubavi, u poštovanju međusobnih prava i dužnosti.

O misi:

– Sveta knjiga i kalež na oltaru predstavljaju dva najveća i najsvetija znaka, veza i izmjena između božanskog i ljudskog.

– Svaka odslužena Misa označuje prolazak Gospodnji po kojem je svaki dan Uskrs u hramu Gospodnjem.

– Kad hoćemo pokazati pobožnost katolika, počinjemo riječju: on ide na Misu nedjeljom i blagdanom. A ipak to nije dovoljno za potpuni kršćanski život. No ako se usporedi s tolikima koji ne prisustvuju Misi, ipak je to pohvalan čin. Dobar znak. Slijedi ga.

– S oltara, s ovog svetog brda moramo promatrati zemaljske stvari, prosuđivati i njima se služiti.

– Potrebno je širiti uvjerenje o djelotvornom i plodnom zalaganju kojim vjernici poimaju kako je plemenito revno sudje1ovati “u gozbi vjere i Ljubavi, te postižu umom dokučiti velika čudesa liturgije, shvaćajući koliko sveta, Misa izražava životnog i savršenog.

– Dobro odslužena sveta Misa rasprostire svoj dah na cio dan.

O Koncilu:

– Ekumenski koncili, svaki put kad se održavaju, svečano slave jedinstvo Krista i njegove Crkve, i stoga vode sveopćem izaravanju istine, koja pravo usmjeruje pojedinačni, obiteljski i društveni život; jačaju duhovne energije, stalno podižu prema pravim vječnim dobrima.

– Rasvijetljena svjetlom ovoga Koncila, Crkva, kako se to Mi čvrsto uzdamo, porast će u duhovnom bogatstvu, te će zacrtavši u Koncilu snagu novih energija, neustrašivo čuvati ubuduće. Zbilja, zgodnim obavještavanjem o tekućim poslovi ma i mudrim rasporedom međusobne suradnje Crkva će usiniti tako da će ljudi, obitelji, narod stvarno obratiti duh prema nebeskim stvarima.

– Katolička crkva, uzdižući po ovom Ekumenskom koncilu baklju vjerske istine, pokazat će s ljubaznom, dobrostivom, strpljivom majkom svih punom samilosti i dobrote i prema djeci koja su od nje odijeljena.

Prijatelj mi je proslijedio neku knjižicu s mislima koja se poziva na ove izvore:

Vijesnik Đakovačke biskupije, Đakovo – više brojeva
Glas Koncila, Zagreb – više brojeva
Giancarlo Zizola: Utopija Ivana XXIII, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1977.

Oglasi

Poslušnost i poštovanje prema istini

„U svakodnevnom životu često se čuje: Crkva bi mogla biti popustljivija, mogla bi prihvatiti manje ustupke… To nikada! Papa može biti blag i strpljiv, koliko god treba, no glede žalosne stvarnosti i glede neprihvatljivih propusta njegovo će držanje, iz poslušnosti i poštovanja prema istini, biti čvrsto, jasno i nepromjenjivo, pa ma koliko ga to stajalo.“

Sveti Ivan XXIII, papa

Prijatelji mi je poslao ovaj citat. Čitao sam da je lik i osoba Ivana XXIII poprilično iskrivljena u odnosu na njegovu istinsku osobnost. Da zapravo Ivan XXIII nije bio “revolucionar” kakvim ga se predstavlja (možda to i pokazuju inicijalni nacrti za dokumente II. vatikanskog koncila koji su kasnije odbačeni). Morat ću se pozabaviti više Ivanom XXIII jer očito je njegova ostavština i misao puno drugačija od one kakvom se predstavlja.

Blog New liturgical movement je objavio u više navrata vrlo zanimljive članke o Ivanu XXIII, posebno im je zanimljiv ovaj zadnji serijal Ivan XXIII u svojim riječima (1, 2, 3). Blog Quo Vadis Croatia je objavio dio iz trećeg dijela. 

Mogao bi papa Franjo od svojega omiljenog pape nešto i naučiti. Možda da primjeni ovaj citat gore…