Mary Francis, Dušo Kristova : Anima Christi

„Blago skriveno“ (Mt 13, 44)

„Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.“

U novoj rubrici „Blago skriveno“ na blogu Lex vivendi nastojat ćemo prikazati neke od  bisera Crkve na koje smo naišli više ili manje slučajno, a koji su nas oduševili za Boga i Crkvu te učinili radosnima. To može biti mini-recenzija kvalitetnog duhovnog štiva koje je palo u zaborav ili pak kod nas nije doživjelo osobitu recepciju; mogu se naći prikazi nepoznatih i manje poznatih svetaca, blaženika ili uzora vjere, no čiji životi predstavljaju autentično i svježe svjedočanstvo vjere; mogu biti filmovi ili glazba ili nešto treće. Da ne nabrajamo dalje: u „Blago skriveno“ može ući bilo koji zaboravljen ili slabo poznat sadržaj koji će predstaviti neki aspekt tradicionalne vjere Katoličke crkve. Forma u kojoj bi se taj sadržaj nalazio nije važna. Važno je to da živa tradicija Crkve nije (samo) zbir poznatih propisa, već i osoban, gorljiv put ka punini vjere Crkve i živom odnosu s Gospodinom, na kojem možemo naići i na skrivene dragulje.

3175

Koliko li smo puta nakon pričesti molili molitvu Anima Christi – Dušo Kristova? Vjerujem da nema mnogo praktičnih katolika koji je ne moli, ponekad i posve automatski, ne razmišljajući previše o riječima. A to je, kako kaže američka klarisa koletinka Mary Francis Aschmann, opasna molitva čije zazive ne smijemo olako shvatiti.

Dušo Kristova: Anima Christi  naziv je knjige spomenute redovnice, koju je 2001. g. izdalo nakladnik Ignatius Press. Knjigu su kod nas 2005. g. objavili isusovci (Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove) u prijevodu p. Ivana Cindorija. Izraz „knjiga“ čini mi se pretencioznim, jer je hrvatski prijevod zapravo skromna i neugledna knjižica u Biblioteci Radost i nada. (U toj su se biblioteci zalomile i dvije sjajne i zdravorazumske knjige: Okretanje prema Gospodinu  Uwea Michaela Langai Nema mjesta za Boga  Moyre Doorly.) Pohvala hrvatskom izdavaču: kod svakog poglavlja zadržani su izvorni latinski zazivi. Knjigu vjerojatno ne bih nikada uzela u ruke da je nisam primijetila na jednom američkom tradicionalističkom obiteljskom blogu u popisu obiteljskog duhovnog štiva tijekom korizme. Anima Christi kod nas nije pobudila gotovo nikakvu pozornost; osobno nisam čitala nijednu recenziju, nitko mi tu knjigu nije preporučio… A mogu reći da je pravo blago. I to ono skriveno. Koliko knjigu i samu autoricu cijene veliki ljudi Katoličke crkve, možete pročitati u kolumni Before the Cross. Potpis Raymonda L. Burkea (koji je osobno poznavao majku Mary Francis) predstavlja više nego dovoljnu referencu da se netko odvaži otpočeti sa čitanjem tih stotinjak stranica. Kako kardinal kaže, to je „wonderful collection of meditations“. Nešto o autorici kažu i zagrebačke klarise, čiji je samostan povezan sa Roswellom. Dakle, ne radi se o nekakvoj prosječnoj knjižici nabacanih razmatranja, kakve Teovizija, KS i njima slični izdavači izdaju na tone kad god se neki nadobudni svećenik/profesionalni teolog/časna sestra sjeti da bi se mogao predstaviti kao vrla duhovna osoba.

Premda je prava namjena knjige bio niz nagovora za redovnice samostana Roswell, forma knjige je zaokružena, a misli slijede promišljenu logiku. U Anima Christi svaka stranica pršti od pravog sadržaja. Nema sladunjavosti, banaliziranja i psihologiziranja. Majka Mary Francis konkretizira ulazak u nutarnji smisao svake riječi te molitve. Čitatelju je jasno da je to rezultat istinske kontemplacije, a čija je krajnja posljedica potpuna konkretizacija u običnom svakodnevnom životu. Dakle, nema formalizma, sterilnosti i odrađivanja – zato Mary Francis vrlo često napominje da je ovaj ili onaj zaziv „opasan“ jer nas uvodi u jednu novu i višu dimenziju osobnog odnosa s Gospodinom koja je često bolna i teška. Drugim riječima: pazi što moliš! Nailazimo na danas nepopularne i staromodne izraze poput „žrtva“, „vršenje pokore“, „struktura“, „disciplina“, „Kristove rane“, „vječno blaženstvo“… U tekstovima Mary Francis ti se termini ne čine neprivlačnima i sterilnima (a što se zna dogoditi u duhovnom štivu starijeg datuma), već odišu svježinom i neposrednošću nekoga tko u vlastitom životu provodi u djelo ono o čemu piše. To se posebno vidi u inzistiranju na detaljima istinskog kršćanskog života koji se manifestiraju u plodovima Duha. Istaknula bih ono što mene osobno najviše dotiče: nutarnje shvaćanje pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovom koje je zapravo ključ razumijevanja molitve Dušo Kristova.

Tu je zanimljiva još jedna stvar. Premda se ova molitva netočno pripisuje sv. Ignaciju Loyoli i premda su je najviše promicali isusovci, Anima Christi vezana je i uz franjevce koji su tijekom Srednjeg vijeka pa sve do Drugog vatikanskog koncila bili veliki promicatelji pobožnosti Srcu Isusovom. Stoga zapravo ni ne čudi što je jedna istinska klarisa stroge opservancije ušla u tajnu ove molitve. Kroz tekstove se provlači i franjevačka duhovnost, koja se nalazi kristalizirana u gotovo svakom od zaziva. Osobno ne razumijem ništa od franjevačke duhovnosti – premda sam njom bila okružena cijeli život. Moja skeptičnost prema franjevcima i franjevkama gotovo svih provenijencija vjerojatno je posljedica dugogodišnjeg promatranja nevjerojatne količine osobne nevjernosti i nevjere pripadnika te duhovne obitelji. Vjerojatno ni ne znam što je iskonsko franjevaštvo. Kroz Mary Francis upoznala sam novog svetog Franju i novu svetu Klaru – likove koji odišu ljubavlju i radošću. Ne onom banalnom i prisilnom radošću, o kojoj često čujemo sa naših propovjedaonica u neprestanom ponavljanju sterilnih izjava poput (citiram!):„moramo svjedočiti radost uskrslog Krista“, već zaraznom, kreativnom i odvažnom radošću.

Jedini detalj koji je nagrdio sveukupan dobar dojam jest spominjanje jednog liturgijskog promašaja: „Na jednom nedavnom sastanku moje sestre i ja zajedno smo komentirale ljepotu nakita na oltaru, razmišljajući o onome ono što piše u Svetom pismu: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe’ (Iv  7, 38).  Uistinu, bio je to dražestan nakit sa svijetlom tkaninom koja je označavala vodu koja teče, a ‘voda’ se slijevala u čistu bijelu posudu u kojoj je plivala mimoza okružena uresnim kamenčićima.“ (str. 24). Komentar je suvišan. Ipak, vrijednost cijele knjige mnogo je veća od spomenute rečenice, jer knjiga doista nema modernističkih natruha.

Za kraj jedna lijepa misao iz sredine knjige: „Svatko je od nas na poseban način pozvan da bude u svim otvorenim ranama Crkve, u svim smrtonosnim ranama mističnoga tijela Kristova. Moramo biti sredstvo koje zacjeljuje otvorene rane Kristova namjesnika na zemlji, otvorene rane teološke oholosti, egzegetske drskosti, sve otvorene rane na divnome licu Crkve, na ranjenom tijelu Crkve, u smrtnoj borbi cijeloga svijeta“. Pa završimo posljednjem riječju Anima Christi: Amen.

A.

Izvanredna vjera (1. epizoda): Misija Sveti Ivan Kapistran

Ruins of the Sanctuary of the Great Stone Church

U jednom od prijašnjih postova sam najavio emisiju EWTN,  ‘Extraordinary Faith’ (Izvanredna vjera) u kojem će glavna tematika biti tradicionalna katolička liturgija, duhovnost, glazba, arhitektura i povijest  .

Došlo je vrijeme da objavim prvu epizodu u kojoj je riječ o najstarijoj katoličkoj misiji u Kaliforniji, koja se nalazi južno od Los Angelesa. Misija Sveti Ivan Kapistran je jedno od prvih mjesta na kojem je služena misa po izvanrednom obliku nakon II. vatikanskog koncila u Sjevernoj Americi. Više o svemu pogledajte u samoj emisiji. Nažalost, nemam vremena napraviti prijevod, ali vjerujem da će vam svakako biti korisno.

I još jedan mali problem: autori emisije su zabranili ugrađivanje na blogove, tako ćete emisiju morati pogledati na njihovom vimeo kanalu.

Extraordinary Faith Episode 1 – Mission San Juan Capistrano from Extraordinary Faith on Vimeo.

Korisne poveznice

Zanimljiv je također i Flickr profil emisije na kojem možete naći izvaredne fotografije.

Zanimljivost vezana uz oratorije sv. Filipa Nerija

Primjetio sam da po svijetu u oratorijima sv. Filipa Nerija niče tradicionalna katolička liturgija.

Community-in-Formation of the Oratory of St Philip Neri, Cincinnati, Ohio

The Oratory of S Philip Neri in London (Brompton Oratory)

Institut St. Philipp Neri – Berlin – Gesellschaft päpstlichen Rechts

The Oratory of St. Philip Neri – Toronto

I iz onoga što se da vidjeti na stranicama Oratorijanaca po svijetu  jest da njeguju liturgiju.

Sveti Filipe Neri, moli za nas!

Fotografije i izvještaj s misa služenih 24. i 25. svibnja

Kao što već znate, tradicionalna latinska misa tj. misa po izvanrednom obliku rimskog obreda služena je u subotu 24. i u nedjelju 25. svibnja u crkvi sv. Filipa Nerija u Splitu. Mogu reći u ime svih organizatora, da smo ugodno iznenađeni brojem ljudi koji su pohodili  misu ovih par dana. Osobno sam veoma zahvalan Gospodinu što nam je dao priliku i ohrabrenje za daljnje djelovanje. Možemo reći da je i onaj susret ljubitelja tradicionalne latinske mise rodio plodom.

U subotu smo doista očekivali puno više ljudi nego u srijedu, no da će biti crkva popunjena i do skoro zadnjeg mjesta, nismo se nadali. Mnogima je ovo bio prvi put i došle su cijele obitelji s djecom. Osjetila se doista jedna posebna atmosfera.  Sveukupno je bilo negdje oko 70-tak vjernika.

Misa se služila na oltaru Naše Gospe od Srca Isusova.

Propovijed je bila vrlo slična onoj u srijedu, s tim da je bila proširena s nekim dodatnim detaljima. Naglašena je univerzalnost ovoga obreda i latinskog jezika.

Imali smo čast da ovaj put jedan mladi Splićanin, srednjoškolac ministrirao na sv. misi, a to je odradio vrlo impresivno i točno s obzirom da mu je ovo prvi put.

Slike od subote pogledajte u galeriji koja slijedi.

I video:

 

U nedjelju je također bilo negdje oko 60-tak vjernika, od kojih je polovica bilo novih, tj. oni koji nisu dolazili zadnja dva puta. Misa se služila na oltaru sv. Ivana Nepomuka. Taj oltar je okrenut prema Istoku, a i blagdan sv. Ivana Nepomuka je bio nedavno, stoga smo zaključili da je zgodno imati misu na tome oltaru, iako je siromašniji detaljima nego oltar Naše Gospe od Srca Isusova.

Propovijed je bila kratka, te se svećenik  posebno osvrnuo na prvo čitanje koje bilo iz Poslanice sv. Jakova  te ohrabrio prisutne da žive svetačkim životom. Naglasio je važnost tišine, kako u sv. misi, tako i u životu općenito.

Fotografije imate u galeriji koja slijedi. Nastojao sam što manje fotografirati zbog toga da bih mogao biti više usmjeren na sv. misu i da ne bih ljudima previše odvlačio pažnju od iste.

Akademska crkva sv. Filip Neri nije imala nikakve veze s organizacijom mise po izvanrednom obliku, u smislu da nije bila inicijator ovih događanja. Rektor crkve nam je dopustio koristiti crkvu za služenje mise, na čemu smo mu iznimno zahvalni.

Misa se služila na pokrajnjim oltarima zbog toga što na glavnom oltaru, koji je odrezan da bi se na njemu mogla služiti misa versus populum (prema narodu), nema dovoljno mjesta na oltarskim stepenicama za svećenika da može bez problema kleknuti i kretati se. Isto vrijedi za ministranta.

Neki su komentirali svećenika don Matu Bartulicu, koji je služio sv. misu. Ukoliko vas zanimaju detalji, možete me osobno pitati preko maila i mogu vam dati objašnjenje.

Misnica koju smo koristili je misnica iz kolekcije misnica crkve sv. Filipa Nerija koje se brižno čuvaju. Neke detalje s misnice imate u galeriji koja slijedi. Sve je od jednog kompleta.

O samoj crkvi sv. Filip Neri imate više na njihovoj stranici svfilipneri.hr.

Ukoliko je netko od čitatelja sudjelovao na sv. misi ovih dana, neka slobodno ostavi svjedočanstvo o tome kako mu je bilo, naročito oni koji su se prvi puta susreli s tradicionalnom latinskom sv. misom.

Zahvaljujem Gospodinu od srca na Summorum Pontificumu pape Benedikta XVI, a još više na papi Benediktu XVI koji je mnogima otvorio dušu za liturgiju.

Lex

OBAVIJEST: Tradicionalna latinska misa u Splitu u nedjelju!

Fotografija s mise 24. svibnja.

Fotografija s mise 24. svibnja.

Tradicionalna latinska misa služit će se u nedjelju 25. svibnja u 11:00  u crkvi sv. Filipa Nerija.

Za sve informacije javite se na lexvivendi88@gmail.com.

Preporučam da proučite latinsko-hrvatski misal za puk- kojeg trebate isprintati kao booklet te pokušate pratiti uz ove video TLM-a. Misal isprintajte kao booklet i ponesite na misu.

Akademska crkva sv. Filip Neri ni na koji način nije povezana s organizacijom ovoga događaja.

***

Izvještaj s prve tradicionalne mise pročitajte ovdje.

Fotografije s druge tradicionalne mise ćemo objaviti uskoro.

OBAVIJEST: Druga tradicionalna latinska misa u Splitu

IMG_6216

Tradicionalna latinska misa služit će se u subotu 24. svibnja u 12:00 (podne) u crkvi sv. Filipa Nerija.

Za sve informacije javite se na lexvivendi88@gmail.com.

Preporučam da proučite latinsko-hrvatski misal za puk- kojeg trebate isprintati kao booklet te pokušate pratiti uz ove video TLM-a. Misal isprintajte kao booklet i ponesite na misu.

NAPOMINJEM: Akademska crkva sv. Filip Neri ni na koji način nije povezana s organizacijom ovoga događaja. 

***

Izvještaj s prve tradicionalne mise pročitajte ovdje.

 

Tradicionalna latinska misa u Splitu – izvještaj, fotografije i obavijest

IMG_6231

Obavijest: Tradicionalna latinska misa će biti služena u subotu, 24. svibnja u 12:00 (podne) u crkvi sv. Filipa Nerija.

Za sve informacije javite se na lexvivendi88@gmail.com.

***

Prva javna tradicionalna latinska misa u Splitu nakon Summorum Pontificuma pape Benedikta XVI. služena je u srijedu, 21. svibnja u crkvi sv. Filipa Nerija.

Akademska crkva sv. Filip Neri nije bila ni na koji način povezana s organizacijom ovoga događaja.

Misu je služio don Mate Bartulica, svećenik iz SAD-a.

S obzirom da smo saznali u utorak u 22h da bismo mogli imati TLM, brzo smo se organizirali te smo rektora crkve sv. Filip Neri zamolili da nam iziđe u susret. Došao je iznenađujući velik broj vjernika, oko četrdesetak, većinom mladih, među kojima je bila i četveromjesečna beba, te  troje mlađe djece, od kojih je jedna prvopričesnica.

U prigodnoj homiliji, don Mate se osvrnuo na pojam Tradicije, objasnio prisutnima što je to tradicionalna latinska misa te kako njegovati duhovnost te mise. Potaknuo nas je da radimo na širenju Tradicije i duhovnog blaga Crkve. Izrazio je radost zbog velikog broja prisutnih te naročito mladih, te je ukazao da većinom mladi u SAD-u i drugdje u zapadnom svijetu prijanjaju uz ovaj obred.

Nakana sv. mise je bila za sve nastradale u poplavama. Misa je služena na oltaru Naše Gospe od Srca Isusova.

Zahvaljujem ekipi sv. Martina iz Zagreba na donacijama misala za puk i opreme, i naravno našemu I.J. na ministiranju i pripremi svega što je bilo potrebno.

Fotografije imate na dnu u galeriji.

Također, ako je netko od čitatelja bio prisutan na misi, neka svoje dojmove ostavi u komentarima.

Tradicionalna latinska misa će opet biti služena i u subotu 24. svibnja u 12:00 (podne) u crkvi sv. Filipa Nerija.

Preporučam da proučite latinsko-hrvatski misal za puk- kojeg trebate isprintati kao booklet te pokušate pratiti uz ove video TLM-a.

Lex