Pater Noster

Konklave počinju u utorak 12. 3. 2013. Vrlo sam uzbuđen, moram priznati. Iz vrlo jednostavnog razloga, ovo je nešto što će vele utjecati na moj život i živote mojih bližnjih. Mislim da svaki iskrenik katolik mora biti uzbuđen, jer izbor pape je vrlo važan događaj u našem životu. Kad je umro bl. Ivan Pavao II. imao sam sedamnaest godina i svoju katoličku vjeru doživljavao sam vrlo površno. Tek nakon susreta s Benediktom XVI. na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu susreo sam se s veličinom papinstva i važnosti te uloge. Zavolio sam tada vrlo toga starca i mogu reći da ga volim više od Ivana Pavla II. jer ja sam generacija Benedikta XVI. koji je kako tako Crkvu upravio na pravi kolosjek. Bl. Ivana Pavla volim također i vrlo sam mu blizak, ali Benedikta sam doživio kao istinskog oca, Kristov namjesnika.

Danas sam dok sam razmatrao  evanđelje, sinulo mi je zašto sam bio tužan nakon odlaska pape Beendikta. Katolici imaju tri oca –  biološkog, Papu i Oca nebeskog. Za moju vjeru ovdje je vrlo važan Papa kao autoritet, duhovna ličnost i kao pastir. Nekoga na koga se mogu osloniti u vremenima kada bura dere našu Lađu.  Duhovnik mi je više puta naglasio da pratim što papa Benedikt izdaje, da to čitam i molim za njega. To mi je posebno naglasio kada sam se spoznao poguban modernistički utjecaj i zloupotrebu II. Vatinskog koncila.  Tada sam se okrenuo Tradiciji više nego prije i prihvatio sam u ruke djela pape Benedikta prije pontifikata i za vrijeme pontifikata. I sve što je on činio i pisao dalo mi je jednu nadu da će se Crkva obnoviti, no isto je naglasio da će ta obnova ostati na malom stadu.

11. veljače kad je najavio odreknuće, osjetio sam kao da sam izgubio jednog oca. I danas se tako osjećam.

I dok molim za kardinala kojeg sam dobio preko adobptacardinal.com, moj favorit postao kardinal Raymond Leo Burke. Tome je pomogao moj prijatelj Luka, ali i nakon što sam pročitao dva članak Taylora Marshalla, blogera s bloga Canterbury Tales: Pope Prediction: 10 Reasons Cardinal Burke Will Be the Next Pope i Cardinal Burke as Pope: Answering Two Common Objections (“Does He Know Spanish?” & “But He’s American!”), učinio malo svoga istraživanja, uvjerio sam se da je kardinal Burke doista pravi kanditat za Papu. Ime koje predlaže Voris je Leo XIV. Evo što on kaže o njemu:

Rekao sam da prije da nisam optimističan što se tiče izbora za papu, nisam ni sada, ali se čvrsto nadam i molim za to, no prije svega molim i za Božju volju.

***

Kako je ovo blog farizeja, bilo bi dobro da nešto farizejsko i napišem. Radi se o tzv. misama za djecu i misama za mlade. Nakon što sam vidio ovaj doista sablažnjivi video, ljubav prema Tradicionalnoj latinskoj misi (kojoj još nisam prisustvovao) je porasla. Moram priznati da sam ovakve stvari počeo prezirati jer ovaj način banalizacije liturgije da bi se pribjeglo ugođaju djece odbija istinske tragatelje vjere od Crkve – ubija mističnost Katoličke crkve. Netko će reći – nije bitna vanjština, bitno je kako se čovjek osjeća u srcu, srce je najveći Gospodnji hram. Mislim da se sveti Augustin sada lijepo udara po glavi što je takvo nešto izjavio, a da nije znao koliko će biti zloupotrebljavano. Katastrofa! Zbog naših tih osjećaja u srcu, dobili smo rugla od bogoštovlja, sprdačine, toliko posvjetovljenje.. Zar Isus nije rekao što se nalazi u našim srcima? On je u njima na zadnjem mjestu! Da bi se tobože približili svijetu, postali smo tako svjetovni da smo izgubili svoj katolički karakter.

Mene u Crkvu nije privuklo to što ona nudi ono iz svijeta samo s predznakom „katoličko“ ili „kršćansko“, nego zato što ona nudi ono što nema u svijetu. Nudi mi bogoštovlje koje je slično onom nebeskom, nudi mi Božju blizinu pod prilikama kruha i vina, Njega Samoga. Zar taj ne zavrjeđuje da ga se ne slavi na najdostajanstveniji način? Zašto ga ne slavimo našim autentičnim kršćanstvom, katoličanstvo, a ne sekularizinim, obezgljavljenim, protentantiziranim, bez ikakve sakralne vrijednosti, osim što se kod toga dobro osjećamo. Mi se ne trebamo dobro osjećati na misi, to nije cilj mise. Mi trebamo Bogu izraziti štovanje, hvalu i slaviti na način koji ne postoji negdje vani.

Ako dijete ili mladi čovjek ne vidi svetost u svetoj Misi, ako ne vidi poštovanje prema  Bogu koje mu se treba dati, ako ne vidi mističnost, uzvišenost, ako mu se ne propovijeda Istina u Ljubavi, neće ostati u Crkvi. Jer ako viđaš nešto u Crkvi, što viđaš svaki dan negdje drugdje bolje i kvalitetnije, što će ti Crkva? Mi možemo rock misama privlačiti mlade i oni će doći i možda ostati, ali na kraju krajeva kvantitet nije bitan, bitan je kvalitet.

Evo što mladi Amerikanci kažu o Latinskoj misi (djevojka  iz ovoga videa otišla je u samostan, što potvđuje da TLM doista rađa pozive)

Kardinal Burke o Tradicionalnoj latinskoj misi:

Laudetur Jesus Christus!

PS.
Mali poklon od mene, nađoh slučajno – 10 sati gregorijanskih korala ujednom komadu!

Ad orientem

Ušli smo u vrijeme sedevakancije. Odlazak pape emeritusa Benedikta XVI. na mene je ostavio jedan dubok dojam.  No, Bog vodi Crkvu, mi idemo dalje. Benedikt XVI. nam je ostavio veliko bogatstvo svojih misli i djela koja će nam sigurno biti inspiracija i u kojima ćemo tražiti odgovore za neka druga vremena.  Netko reče negdje da ćemo veličinu Benedikta XVI., vidjeti tek za nekoliko godina. Nadam se da je tako.

Što se da primjetiti jest, neprestrane kritike s tradicionalne i s progresivne strane, svi mu zamjeraju da je premalo učinio za sve. Jednim mu govore da je u svojoj neokonzervativnosti ostao previše liberalan, a drugi da je previše tradicionalan. Pa mu neki prepisuju lažni tradicionalizam, dodvoravanje pojedinim skupina, ostavljanje otvorenih pitanja abuzusa liturgije, neriješavanje situacije neokatekumena i tako dalje. O liberalnim kritikama neću uopće govoriti, one su svima manje više poznate.
Ne znam koliko imaju smisla te kritike, ali svakako papa je nepogrešiv u pitanjima vjere i morala, ali nije savršen čovjek. Mislim da je jednostavno bio katolik.

Evo jedan intervju s kardinalom Josephom Ratzingerom koji je zaista vrijedan gledanja:

***

Konklave će vrlo vjerojatno početi  iza 4. korizmene nedjelje.   Po Rimu  su se sveć počeli pojavljivati plakati s kardinalom Peter Turksonom, što je stvarno jadno.

Ne znam čije je ovo djelo, ali može se pretpostaviti da to čine pojedini katolički heretici koji su se oduševili izjavom kardinala Turksonom o kondomima. U kampanju su očito krenuli s nadom da će isti kardinal ukoliko bude Papa blagosloviti kontracepciju u pojedinim slučajevima, što bi bio prvi korak ka gay brakovima i ređenju žena.
Mogli bi se dotični ugodno iznenaditi.

Moji favoriti su Raymond Burke, Malcom Ranjith i Angelo Scola. Burke i Ranjith imaju male šanse, no Scola je možda najpapabilniji kardinal. Kažu da je spojio najbolje od Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. I to ćemo vidjeti.
U svakom slučaju, valja nam se okrenuti prema Istoku i moliti za konklave i kardinale jer ovo su sigurno jedne  od najvažnijih konklava u povijesti Crkve.

***

Često se spominje kako Katolička crkva je unazadila civilizaciju, što je dijametralna suprotnost istini. To je možda najbolje pobio Thomas E. Woods u svojoj knjizi   Kako je Katolička crkva izgradila zapadnu civilizaciju, no malo tko zna da je dotični imao i emisiju na EWTN s istim nazivom.
Ovdje vam je link na playlistu na youtube pa možete pogledati i uživati u čudesima Crkve kroz povijest.

Ako niste znali, Scott Hanh je pokrenuo vlastiti centar  za biblijsku teologiju  Sveti Pavao koji ima svoj youtube kanal. Toplo preporučam.

Također bih želio istaknuto dva videa Michael Vorisove radio emisiije Mic’d Up s ocem John Z.

Mic’d Up “The Vatican Scandal” 02-20-13

Mic’d Up “The Pope’s Abdication” with Fr. John Zuhlsdorf (Fr. Z) 02-20-13

***

I još jedna zanimljiva stvar – USVOJI KARDINALA! 
Moj je kardinal Edwin Frederick O’Brien.

Božji blagoslov svima.

Lex Vivendi