Vidio sam ih kako idu preda Mnom

Moje Srce se prelijeva Milosrdnom Ljubavlju prema Mojim svećenicima. Nema nijednog od njih za koje ne bih iznova podnio najgorče izdaje i poniženja Moje Muke, toliko je velika Moja želja da vidim svakog Svoga svećenika učinjenog cijelim, opranim u Mojoj Predragocjenoj Krvi i posvećenim u vatri Duha Svetoga.

Sve što sam jednom podnio – posebno muke Moga svećeničkog Srca – ostaje dostupno do kraja vremena svećenicima Moje Crkve, izabranim prijateljima Moga Srca. Moja patnja ostaje za njih izvor liječenja, i iz Mojih rana za Moje svećenike teče balzam čistoće i ljubavi. Kad bi Mi se samo približili Moji svećenici i nanijeli na sebe zasluge i moć Moje najgorče Muke i Moje Predragocjene Krvi!

Postojali su trenutci tijekom Moje Muke – najmračniji od svih trenutaka – kada je Moje Srce bilo zgnječeno kao u vinskoj preši, pod težinom tuge koju riječi ne mogu opisati: kad sam posebno patio za Svoje svećenike. Vidio sam ih kako prolaze preda Mnom, naizgled beskrajna procesija do kraja vremena. Vidio sam grijehe svakoga od njih, svačije izdaje, svetogrđa i hladnoću srca. Vidio sam također i one koji su živjeli i hodali u svjetlu; ovi su Mi bili utjeha, i u svakome od njih vidio sam utjecaj Moje Prečiste Majke. Ona ih je formirala za Mene, i to će ona nastaviti raditi dok se zadnji svećenik ne zaredi i sakramenti koje sam dao Svojoj Crkvi ne prijeđu u plamen slave koju označuju u vremenu.

Pogledao sam u oči svakoga od Svojih Svećenika. U nekima sam vidio goreću ljubav i želju da Mi udovolje u svemu. U drugima sam vidio koristoljubiv duh, nemogućnost da prijeđu preko potrebne organizacije Moje Crkve u misterije za koje je one izišla iz Moga ranjenog Boka i primila Duha Svetoga o Trećem Času Pedesetnice. U trećima sam vidio groznu indiferentnost, gubitak Prve Ljubavi, izdaju svega što Moje svećenstvo predstavlja. Ovi su oni koji su dodali nemjerljivu tugu patnjama koje sam podnio.

… Tražim da Me svećeničke duše utješe i da nadoknade za ono što još uvijek manjka u Mome svećenstvu. Zbog hladnoće tako mnogih Ja tražim predanu i nježnu ljubav. Zbog indiferentnosti tako mnogih Ja tražim svetu revnost. Zbog nepobožnosti tako mnogih Ja tražim obnovljenu svijest o Mojem Božanskom Veličanstvu i o svetosti koja pristaje Mojim svetištima.

Vrijeme je odmjereno i brzo će proći. Dopusti Mojim svećenicima da se vrate rani Moga Boka. Dopusti im da prate zraku koja svijetli iz Moga Euharistijskog Lica da ih privuče u Moju prisutnost. Čekam ih. S velikom željom čeznem za njihovim društvom i utjehom koju samo oni mogu pružiti Mome probodenom Srcu.

In Sinu Iesu, Dnevnik svećenika

Izvor: vultuschristi.org,

Svećenici se moraju prinositi kao žrtve za njihovu braću svećenike

Klanjaj Mi se za svećenike koji Mi se ne klanjaju; traži Me za one koji bježe od Moga Lica; vjeruj Mi za one koji stavljaju sve svoje povjerenje u same sebe i puteve svijeta. Iznad svega, voli Me. Voli Me zbog onih Mojih svećenika čija su srca postala hladna.

Svećenici se moraju prinositi kao žrtve za njihovu braću svećenike. Ovako Ja planiram očistiti, izliječiti, i posvetiti, i vratiti ljepotu svetosti Mome svećenstvu: povezivajući svećenike žrtve s Mojom vlastitom Žrtvom obnovljenom na oltaru, i stavljajući prinos njihova trpljenja u Svoje vlastito, kako bih ih učinio suotkupiteljima sa Mnom, suotkupiteljima onih svećenika koji trebaju biti vraćeni iz udaljenih područja grijeha gdje ih je sotona predugo držao zatočenima.

Želja Moga Srca je da Mi se Moji svećenici klanjaju, odvajajući vrijeme svaki dan kako bi prebivali pred Mojim Euharistijskim Licem. Tamo ću ih napuniti svim milostima potrebnima za njihovu svetu službu. Tamo ću im dati kreposti bez kojih neće biti u mogućnosti pokazati Moje Lice i Moje Srce dušama.

Natjerao bih Svoje svećenike da dođu sa cesta i puteljaka kamo su zalutali i gdje Zli čeka kako bi ih iznenada napao. Dao bih da dođu k Meni, jer čekam na njih sa Srcem punim Božanskoga Prijateljstva za svakoga od njih. Neće biti prijekora niti osude, samo oproštenja i velike radosti među anđelima nebesa što Moji svećenici, napokon, uzimaju svoje mjesto u klanjanju pred Mojim oltarima.

Obznani Mojim svećenicima ovu jaku želju Moga Srca. Nema puno vremena. Obnovit ću lice Svojega svećenstva puneći ga odrazom Svoga vlastitog Euharistijskog Lica. Tako će Moje svećenstvo biti preobraženo. Crkva i svijet čekaju svete svećenike. I ja ih čekam posvetiti u Sakramentu Moje Ljubavi.

In Sinu Iesu, Dnevnik svećenika

Izvor: vultuschristi.org,

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Srce Isusovo, veličanstva beskrajnoga, Kućo Božja i Vrata Nebeska

Uvodna meditacija Cijeli serijal

Po Bezgrješnom Srcu Marijinu obraćamo se na božansko Srce njezina Sina, na Srce Isusovo, kojem je veličanstvo neizmjerno. Uzvišena Božja veličina skrivena je u ljudskom Srcu Marijina Sina. To je Srce je naš savez. To Srce najveća je Božja blizina ljudskim srcima i ljudskoj povijesti. To je Srce čudesna Božja susretljivost: ljudsko Srce koje kuca božanskim životom; božanski život koji kuca u ljudskom srcu.  U presvetoj Euharistiji “osjećajem vjere” otkrivamo isto Srce: Srce neizmjerne veličine, koje nastavlja  kucati Kristovom ljudskom ljubavlju, Boga-Čovjeka.

Kako li je duboko osjećao tu ljubav sveti Pio X! Koliko li je želio da se svi kršćani, već od dječjih godina, približe Euharistiji, u pričesti: da se sjedine s tim Srcem koje je istodobno i za svakog čovjeka “kuća Božja i  vrata nebeska”.

“Kuća”: evo, po euharistijskoj pričesti Srce Isusovo otvara i širi svoje boravište svakom ljudskom srcu.

“Vrata”: evo, u svakom od tih ljudskih srdaca on otvara pogled na vječno sjedinjenje s Presvetim Trojstvom.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II.

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Srce Isusovo, U krilu Djevice Majke od Duha Svetoga sazdano

Uvodna meditacija | Cijeli serijal

Izraz “Srce Isusovo” odmah u pamet doziva Kristovo čovještvo i ISTIČE bogatstvo osjećaja, sućut sa slabima; osobitu naklonost prema siromašnima; milosrđe prema grešnicima; nježnost prema djeci; odvažnost u otkrivanju dvoličnosti, oholosti, nasilja; blagost prema protivnicima; gorljivost za Očevu slavu i veselje nad njegovim otajstvenim i  brižljivim milosnim naumima.

U vezi s događajima muke, izraz “Srce Isusovo” podsjeća dalje na Kristovu žalost zbog Judine izdaje, na tugu zbog osamljenosti, na tjeskobu pred smrću, na sinovsko i poslušno prepuštanje u Očeve ruke. No osobito govori o ljubavi  koja nezaustavljivo izbija iz njegove nutrine: ljubav bez granica prema Ocu i ljubav bez granica prema čovjeku.

No to Srce, ljudski tako bogato, “sjedinjeno je” – na to nas podsjeća gornji zaziv – “s Osobom Božje Riječi”. Isus je utjelovljena Božja Riječ: u njemu je jedna osoba – vječna osoba Riječi -, koja opstoji u dvjema naravima, u božanskoj i ljudskoj. Isus je jedan, u nerazdjeljivoj zbilji svojega bića, a u isto je vrijeme savršen u svojem božanstvu i savršen u svom čovještvu; jednak je Ocu s obzirom na božansku narav; jednak je nama s obzirom na ljudsku narav; pravi Sin Božji i pravi Sin čovječji. Srce je Isusovo, stoga, od trenutka utjelovljenja bilo i uvijek će ostati sjedinjeno s Osobom Božje Riječi.

Zbog sjedinjenja Srca Isusova s Osobom Božje Riječi možemo reći: u Isusu Bog ljubi ljudski, trpi ljudski, raduje se ljudski. I obratno: ljudska ljubav, ljudsko trpljenje ljudska slava u Isusu poprimaju božansku jakost i moć.

Djevica je dan za danom živjela u vjeri uz svojega Sina Isusa: znala je da je tijelo njezinoga Sina niknulo iz njezina djevičanskog tijela; no neposredno je shvaćala da on, budući “da je Sin Svevišnjega” (Lk 1, 32), nju neizmjerno nadilazi: Srce je njezinoga Sina bilo upravo “sjedinjeno s Osobom Riječi”. Zato ga je ona ljubila kao svoga Sina i istodobno mu se klanjala kao svom Gospodinu i Bogu. Neka ona i nama priušti da iznad svega ljubimo i klanjamo se Kristu, Bogu i Čovjeku, “svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim” (usp. Mt 22, 37). Slijedeći na taj način njezin primjer, postat ćemo predmet osobite božanske i ljudske ljubavi Srca njezina Sina.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II.

Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Srce Isusovo, s Riječju Božjom bitno sjedinjeno

Uvodna meditacija | Cijeli serijal

 

Jedan od najdubljih zaziva u litanijama Srca Isusova glasi: Srce Isusovo, u krilu Djevice Majke od Duha Svetoga sazdano, smiluj nam se. Tu nalazimo odjek jednoga središnjega članka vjere, u kojem ispovijedamo svoju vjeru u “Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega”, koji je “sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom”. Sveto je Kristovo čovještvo, dakle, djelo Božjega Duha  i Djevice iz Nazareta.

Djelo je Duha. To izričito tvrdi evanđelist Matej, navodeći anđelove riječi, upućene Josipu: “Što je u njoj (Mariji) začeto, doista je od Duha Svetoga” (Mt 1, 20); a to tvrdi i evanđelist Luka prenoseći Gabrijelove riječi Mariji: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti” (Lk 1, 35).

Duh je uobličio sveto Kristovo čovještvo: njegovo tijelo i njegovu dušu sa svim njegovim razumom, voljom, sposobnošću da ljubi. Jednom riječju, oblikovao je njegovo Srce. Cijeli je Kristov život stavljen u znak Duha. Od Duha mu dolazi  mudrost koja izaziva čuđenje  u učitelja Zakona i u njegovim sugrađanima; ljubav koja prihvaća i oprašta grešnicima; milosrđe koje se prigiba nad ljudsku bijedu; nježnost koja blagoslivlja i grli djecu; razumijevanje koje ublažuje boli ojađenima. Duh upravlja Isusove korake, podupire ga u kušnjama, osobito ga vodi na njegovu putu prema Jeruzalemu, gdje će prinijeti žrtvu Novoga saveza, zahvaljujući čemu će buknuti oganj što ga je on donio na zemlju (usp. Lk 12, 49).  S druge strane, Kristovo je čovještvo i Djevičino djelo. Duh je oblikovao Kristovo Srce u krilu Marijinu, koja je s njime djelatno sudjelovala kao majka i kao odgojiteljica:

–  kao majka ona je svjesno i slobodno pristala na naum spasenja Boga Oca, slijedeći sa strepnjom otajstvo života koji se začeo i razvijao u njoj, klanjajući mu se u tišini;

–  kao odgojiteljica koja je dala obličje Srcu svoga Sina, uvodeći ga zajedno sa svetim Josipom u predaje izabranoga naroda, nadahnjujući mu ljubav prema Gospodnjem zakonu, priopćujući mu duhovnost “Božjih siromaha”. Ona mu je pomogla da razvije svoj um i sigurno je utjecala na oblikovanje njegova temperamenta. Premda je znala da je njezino dijete nadilazi, transcendira, jer ono je “Sin Svevišnjega” (usp. Lk 1, 32), ona nije zbog toga bila manje zauzeta oko njegova ljudskog odgoja (usp. Lk 2, 51).

Možemo prema tome uistinu ustvrditi: U Kristovu Srcu sjaji se čudesno djelo Duha Svetoga, u njemu su odbljesci Majčina Srca. Neka srce svakoga kršćanina bude kao i Srce Kristovo: poučljivo za djelovanje Duha, poučljivo za Majčin glas.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II.