„U svakodnevnom životu često se čuje: Crkva bi mogla biti popustljivija, mogla bi prihvatiti manje ustupke… To nikada! Papa može biti blag i strpljiv, koliko god treba, no glede žalosne stvarnosti i glede neprihvatljivih propusta njegovo će držanje, iz poslušnosti i poštovanja prema istini, biti čvrsto, jasno i nepromjenjivo, pa ma koliko ga to stajalo.“
Sveti Ivan XXIII, papa
Prijatelji mi je poslao ovaj citat. Čitao sam da je lik i osoba Ivana XXIII poprilično iskrivljena u odnosu na njegovu istinsku osobnost. Da zapravo Ivan XXIII nije bio “revolucionar” kakvim ga se predstavlja (možda to i pokazuju inicijalni nacrti za dokumente II. vatikanskog koncila koji su kasnije odbačeni). Morat ću se pozabaviti više Ivanom XXIII jer očito je njegova ostavština i misao puno drugačija od one kakvom se predstavlja.
Blog New liturgical movement je objavio u više navrata vrlo zanimljive članke o Ivanu XXIII, posebno im je zanimljiv ovaj zadnji serijal Ivan XXIII u svojim riječima (1, 2, 3). Blog Quo Vadis Croatia je objavio dio iz trećeg dijela.
Mogao bi papa Franjo od svojega omiljenog pape nešto i naučiti. Možda da primjeni ovaj citat gore…
Blog jednog farizeja 
Ako prodje, prodje:
http://www.cfnews.org/page88/files/6f68a916ecfd1824ca26cf802db0c2fc-217.html
Roberto de Mattei:
Allow me to explain myself using the example of one Pope whom I know better, as a historian: John XXIII. Having studied the Second Vatican Council, I examined in depth his biography and consulted the acts of his beatification process. When the Church canonizes one of the faithful, it is not that she wants to assure us that the deceased is in the glory of Heaven, rather She proposes them as a model of heroic virtue. Depending on the case, it is a perfect religious, pastor, father of a family, and so on. In the case of a Pope, to be considered a saint he must have exercised heroic virtue in performing his mission as Pontiff, as was for example, the case for Saint Pius V or Saint Pius X. Well, as far as John XXIII, I am certain after careful consideration, that his pontificate was objectively harmful to the Church and so it is impossible to speak of sanctity for him. Dominican Father Innocenzo Colosio, one who understood sanctity and is considered one of the greatest historians of spirituality in modern times, affirmed this before me, in a famous article in the Rivista di Ascetica e Mistica (Ascetical and Mystical Review).
Ne znam Toma, vjerujem u sud Crkve više nego nekog bloga ili portala. Sveci su grešnici.
Vidim da ste veliki fan FSSPX-a. Hoćete li na predavanje u nedjelju?
Ne. Možda bih i došao da ne živim na drugom kraju Hrvatske 😉
I onda nabasate na mene…Mislite li da bih Vas nakon svega zagrlio, čestitao i s Vama se radovao poradi proljeća Crkve koje će ziher uslijediti nakon kanonizacija?!
Ili Vam dopustio da ponižavate Tradiciju i tako na sebe gomilate grijeh?!
Onda bi neki Piusbruder meni morao reći: “Djeni šaku u džep!” pa bih se ja pokajao.
Svi neprijatelji Crkve ( a Vi ste to u širem smislu) imaju sreću da sam Gospodin želi, naređuje da opraštamo.
Kiki – taj jedinstveni internetski križar za Tradiciju. 😀 Hvala ti, imaš odličan smisao za humor.
Da, neprijatelj Crkve… Deus, Deus meus… 😀 😀 😀
No, zašto je potrebna prijetnja suspenzijom, ekskomunikacijom da se održi Novus Ordo. Zašto biskupi na bi pustili da se Vetus Ordo služi barem u nekoliko crkava i da se širi po potrebi.
Baš me zanima kako bi situacija izgledala nakon nekoliko godina?!
Mislim da sve što se na silu nameće na kraju propadne: to je budućnost Novus Orda.
Ovo o mlaćenju nije stil Tradicije, niti moj osobni – osim u samoobrani možda.
Slikovito sam se (i duhovito) izražavao.
Veći je problem da se dragi Bog ne da ponižavati – tu je opasnost za otvrdlost srca napadača – a za nas je tradicionaliste svako poniženje dobrodošlo, jer nismo mi živi sveci kao pokoncilski katolici.