Osvrt na knjigu Andree Torniellija ‘Papa Franjo’

Papa Franjo, Verbum

Pročitao sam biografiju pape Franje koju je objavila izdavačka kuća Verbum, a napisao Andrea Tornielli, pa evo par mojih dojmova i razmišljanja.

Prije svega, na naslovnici stoji “cjelovita biografija”, no knjiga to nije. To je prepričavanje događaja koji su se zbili prije, za vrijeme i poslije konlava tj. prvih par dana Bergogliovog pontifikata. Ostatak je prepričavanje iz knjige El Jezuita, nekoliko intervjua od zadnjih par godina i par Troniellijevih osvrta na probleme oko Ratzingerovog pontifikata i razloga njegovog odreknuća – što je, po meni, donešeno jako površno.

Knjiga je zapravo jedan hvalospjev Torneillija papi Franji lišena bilo kakve kritike na njegovo djelovanje kao nadbiskupa i kardinala. U tome kontekstu se može isto uočiti kritika na Benedikta XVI i njegovo viđenje papinstva (na jednom mjestu osuđuje raskošnu liturgijsku odjeću koja se pojavila za vrijeme Benedikta). Naravno, Tornelli pristupa neobjektivno cijeloj situaciji i piše iz svoje perspektive i viđenja Crkve, a stječe se i dojam da je papa Franjo za njega pravi lijek za ovu “napaćenu” Crkvu koja je kroz zadnja dva desetljeća prolazila “tiraniju” pokušaja uspostavljanja istinskog pravovjerja i tumačenja II. vatikanskog koncila, gdje se pritom “strašno” zanemarivalo siromašne, napaćene, marginalizirane zbog (ne)provedbe Zakonika kanonskog prava.

Dakle, više od trećine knjige ste mogli pročitati na raznim portalima jer je to zapravo prepričavanje Franjinih govora i audijencija, propovijedi i simpatičnih događaja koje papa Franjo učinio u prvih šest dana pontifikata  To su za Tornellija veliki znaci preporoda i novog proljeća Crkve. Neprestano hvali kršenje uobičajenih vatikanskih protokola i kako je Franjo svojim neposluhom svemu time donio novu svježinu među vatikanske redove.

No, ono što vrijedi pročitati jest poglavlja koja govore o njemu kao nadbiskupu Buenos Airesa koja su zaista dojmljiva. Ako je doista takvo kako je opisano u knjizi, odmah mu se može skinuti kapa i može se od njega doista toga naučiti. Nesebično davanje, blizina, osobni kontakt, pristupačnost, evanđeosko siromaštvo duha je doista ono što krasi ovoga čovjeka. Mnogo je utjecalo na njega to što je i odrastao u siromašnoj sredini. Kako je sve to površno doneseno, ne može zaključiti što je doista oblikovalo Jorge Bergoglia, što je utjecalo na njegove odnose prema siromašnima i tko su mu uzori koji su oblikovali njegovu teologiju za vrijeme novicijata i nakon njega (iako je spomenuo kardinala Waltera Kaspera u nedjelju  17. 3. 2013. za vrijeme Angelusa ).

Doista, ove Franjine karizme zaista fali Crkvi, da ne bude,  kako on to kaže, autoreferencijalna tj. da se ne zatvara sama u sebe, nego da izlazi vani. S tim se u potpunosti slažem. Ali sve se to može činiti isto tako da se i poštuje i Zakonik kanonskog prava, liturgijski propisi i čitav Nauk Crkve – tj. da se ne gubi Polog Vjere.

Može se zaključiti da Jorge Bergoglio gleda na II. vatikanski koncil gleda kao dolazak nove milosrdne Crkve, a odlazak stare, “strašne inkvizicijske” Crkve, a za to Tornielli navija. Ecclesia sempre reformanda – kaže kardinal Bergoglio, ali možemo li biti sigurni da reformacija Crkve koju će provesti papa Franjo neće biti snižavanje kriterija?

No, iz ove knjige se ne može se baš lako zaključiti je li Bergoglio progresivan po pitanju Nauka ili tradicionalan. John Allen Jr. sa shizmatičkog portala National Catholic Reporter je išao u Argentinu da ispita kakvo je stanje s papom Franjom. On donosi poruku koju je skupio iz iskustva iz Argentine:

“Bergoglio je rijetka ličnost koja nadilazi taj sukob [progresivnog i tradicionalnog], prihvaćajući ih oboje. “

Sudeći prema Rorate Caeli i ostalim tradicionalističkim blogovima, ali iz onoga što se dalo iščitati na liberalnijim i neokonzervativnim stranicama, Jorge Maria Bergoglio je više progresivan po pitanju crkvenog nauka, liturgije, pastorala i Kanonskog prava. Ali smatram osobno da je još rano za prosuđivanje, iako je po nekim našim portalima bilo prepirke o zagovaranju kardinala Bergogila da laici nose pričest u siromašne četvrti, tamo gdje svećenici ne mogu doći. (Pitam se, je li to zaista problem?).

Ipak, Andrea Tornielli se u predzadnjem poglavlju knjige trudi pokazati kakvu bi Crkvu želio papa Franjo. Mislim da je to više njegovo nahođenje, nego stvarni smjer, no Andrea nosi titulu “jednog od najboljih vatikanista”, stoga njegove riječi valja uzeti u obzir.  Dakle, Andrea smatra da će papa Franjo ići u smjeru da će reformirati kuriju u smislu da će smanjiti broj kongregacija i ujediniti ih u jednu te da će ojačati ulogu papinstva u donošenju uloga. Ali isto tako naglašava to što se papa Franjo prije svega  naziva rimskim biskupom. Navodi i famoznu riječ “kolegijalitet”, koja mi je smrdila na demokraciju, no dobri kardinal Pell je to lijepo pojasnio u videu za CNS.

Dalje, navodi Tornielli da će se papa morati pozabaviti s lefebrovcima i kaže kako je kardinal Bergoglio imao uvijek dobre odnose s poglavarom SSPX. Prije toga donosi i ovaj zanimljiv citat kardinala Bergoglia o tradicionalistima iz jednog intervjua:

Paradoksalno, upravo ako ste vjerni, mijenjate se. Ne ostajete poput tradicionalista ili fundamenalista, vjerni doslovno. Vjernost je uvijek promjena, novi procvat, rast. U onome tko je vjeran, Gospodin ostvaruje promjenu.

Moram priznati, Torniellijev ton prema tradicionalistima jest pun prijezira, vidjet ćete ako budete čitali.

Prema Tornielliju, papa će se osvrnuti na one koji su marginalizirani u Crkvi zbog rastave i koji ne mogu pristupiti sakramentima, kaže, da će se za njih morati naći nekakvo riješenje, poput druge ženidbe kao što je to omogućeno u Pravoslavnoj crkvi (nisam osobno upoznat s time). Osvrće se i na pitanje gay brakova i parova. Jedni izvori navode, da je kardinal Bergioglio bio žestok prema argentinskoj vladi po ovome pitanju, dok drugi navode da je prekasno reagirao. I to ćemo doskora vidjeti.

Veliki nedostatak ove knjige je taj što je zaobišla u potpunosti odnos nadbiskupa Bergoglia s teologijom oslobođenja. Također, kao što sam rekao na početku, nedostatak objetkivnosti i kritike. Zato vam preporučam John Allen Jr, koji je više objektivan nego Tornielli.

To bi bio nekakav pokušaj osvrta na knjigu Papa Franjo, Andree Torniellija, jednog od najboljih vatikanista. Nadam se da ste zadovoljni.

Moje mišljenje je i dalje nesređeno po pitanju papa Franje. Mogu reći da me oduševljava njegova ljubav i briga za male i odbačene, njegova izravnost i pristupačnost, no brine me njegova progresivnost što se tiče liturgije i popuštanja prema Nauku. Njegovi govori i kateheze su izrazito impresivne i na tragu onog što je govorio i učio papa Benedikt XVI. Redovito spominje sotonu, što je dobar znak.

Kardinali nisu mogli pogriješiti u odabiru, znali su što čine. Tolike molitve nisu mogle biti uzaludne.

Jeste li vi čitali knjigu? Koje je vaše mišljenje o papi Franji i kakve su vaše reakcije na njegove dosadašnje poteze? Možete li pretpostaviti u kojem će smjeru Papa voditi Crkvu?

Lex Vivendi.