OBAVIJEST: Tradicionalna latinska misa u Splitu u nedjelju!

Fotografija s mise 24. svibnja.

Fotografija s mise 24. svibnja.

Tradicionalna latinska misa služit će se u nedjelju 25. svibnja u 11:00  u crkvi sv. Filipa Nerija.

Za sve informacije javite se na lexvivendi88@gmail.com.

Preporučam da proučite latinsko-hrvatski misal za puk- kojeg trebate isprintati kao booklet te pokušate pratiti uz ove video TLM-a. Misal isprintajte kao booklet i ponesite na misu.

Akademska crkva sv. Filip Neri ni na koji način nije povezana s organizacijom ovoga događaja.

***

Izvještaj s prve tradicionalne mise pročitajte ovdje.

Fotografije s druge tradicionalne mise ćemo objaviti uskoro.

Oglasi

Susret ljubitelja tradicionalne latinske mise u Splitu

Poštovani čitatelji,održat će se susret ljubitelja tradicionalne latinske mise  u Splitu 15. svibnja (četvrtak) u 19 sati.

Ukoliko ste iz Splita ili okolice i imate želju doći,  molim Vas da se javite na mail: lexvivendi88@gmail.com ili putem facebook stranice Lex Vivendi

Poslušnost i poštovanje prema istini

„U svakodnevnom životu često se čuje: Crkva bi mogla biti popustljivija, mogla bi prihvatiti manje ustupke… To nikada! Papa može biti blag i strpljiv, koliko god treba, no glede žalosne stvarnosti i glede neprihvatljivih propusta njegovo će držanje, iz poslušnosti i poštovanja prema istini, biti čvrsto, jasno i nepromjenjivo, pa ma koliko ga to stajalo.“

Sveti Ivan XXIII, papa

Prijatelji mi je poslao ovaj citat. Čitao sam da je lik i osoba Ivana XXIII poprilično iskrivljena u odnosu na njegovu istinsku osobnost. Da zapravo Ivan XXIII nije bio “revolucionar” kakvim ga se predstavlja (možda to i pokazuju inicijalni nacrti za dokumente II. vatikanskog koncila koji su kasnije odbačeni). Morat ću se pozabaviti više Ivanom XXIII jer očito je njegova ostavština i misao puno drugačija od one kakvom se predstavlja.

Blog New liturgical movement je objavio u više navrata vrlo zanimljive članke o Ivanu XXIII, posebno im je zanimljiv ovaj zadnji serijal Ivan XXIII u svojim riječima (1, 2, 3). Blog Quo Vadis Croatia je objavio dio iz trećeg dijela. 

Mogao bi papa Franjo od svojega omiljenog pape nešto i naučiti. Možda da primjeni ovaj citat gore… 

Regina coeli laetare!

Dragi čitatelji bloga jednog farizeja, želim vam radostan i blagoslovljen Uskrs! Neka Krist, naša nada i sve naše, uskrslim svjetlom obasja naše živote te mognemo spoznati Njegovu volju!

Gif reakcije na događanja iz života jednog katolika – III. dio

Kad bake krenu na pričest

Kako se osjećam kada odmah nakon ispovijed počinim grijeh

Kada mi netko spomene da je II. vatikanski koncil promijenio neku dogmu

Kada netko spomene ređenje žena za svećenice

Kako je otprilike na nekim misama “za mlade”

Nakon što sam tri puta pročitao jednu stranicu neke zahtjevnije teološke knjige

Kako izgleda moj duhovni napredak

Papa Franjo i poslušnost autoritetu

Papa Franjo – prošlo je više od pola godine pontifikata, pola godine turbulencije i neprestanog iščekivanje što će Papa reći, s kime će sad intervju imati, itd.

S tradicionalističke strane gledajući komentari su gotovo na sve Papine poteze bili uglavnom negativni. Gleda ga se ispod oko, svatko njih ispravlja Papu, daje svoje tumačenje, govore što bi trebao činiti, a što ne, itd. U svemu se osjeti jedan prijezir prema ovome pontifikatu koji nije ni počeo kako treba. Sigurno, kritika mora postojati – ali kada ta kritika ide u smjeru da se jedan novinar, bloger ili bilo tko drugi stavlja iznad autoriteta kojeg je postavio sam Krist, to svakako nije u redu. No, među tradicionalističkim krugovima toga ima i previše. I kao da se stvara jedna klima nepovjerenja prema Papi i traže se razlozi da ga se ne sluša.

Pričali su mi da se nešto slično događalo i na početku pontifikata papa Benedikta XVI., samo s modernističke strane – nastojao se potkopati autoritet sv. Oca putem njihovih stranica, blogova i slično. Nastojalo ga se prikazati kao radikalnog konzervativca, monarha koji je ostao u nekom pretkoncilskom dobu i kojeg nije briga za najsiromašnije i odbačene. A znamo da je to dijametralno suprotno istini. A papu Franju se nastoji prikazati kao radikalnog progresivca koji je pun „duha Koncila“, što je također suprotno istini.

Tako sam razgovarao s jednim mudrim čovjekom koji je dao zanimljivu opservaciju na temelju raznoraznih komentara o papi Franji i papi Benediktu. On je rekao da je zapravo tu Sotona na djelu (bunimo se kako modernisti negiraju postojanje Sotone, a i sami smo ga zaboravili). I bojim se da ima pravo. I Sotona djeluje sada s „desna“ – nažalost. Njemu je jedinom stalo da se stvori nepovjerenje prema Kristovu namjesniku i da stvori nove podijele unutar Crkve – jer zna Sotona – slušao je Isusa – kraljevstvo u sebi razdijeljeno ne može opstati.

Mudri čovjek je rekao da je svaki autoritet na neki način postavljen od Boga. To se posebno odnosi na Crkvu. Ako nema povjerenja prema Kristovu namjesniku onda i ako mu se izražava neposluh tj. ne poštuje se njegov autoritet radi tobože neke pravovjernosti , onda tu nešto nije uredu. Očito pravovjernost tu šteka.

Ne mogu reći za sebe nisam pao u ovu gore napast – jesam. Muči me to već pola godine. Na svaku Papinu riječ gledam s nekom dozom opreza, preispitivanja, tražim što je papa Benedikt rekao po istom pitanju i slično. I dosta molim da razumijem Papu i da mu ostanem vjeran.

Ali nije li najveća Tradicija vjernost Papi bez obzira kakav on bio?

Farizej