Robert Hugh Benson: Prijateljstvo Kristovo, studija o čovještvu Isusa Krista

benson

Prijateljstvo Kristovo je duhovni klasik R. H. Bensona, velikog engleskog obraćenika na katoličanstvo i autora poznatog romana Gospodar svijeta. Moglo bi se bez mnogo pretjerivanja reći da je ovo jedno od najsvježijih katoličkih duhovnih djela 20. stoljeća, čija će dubina, intimnost i eterična ljepota oduševiti čitatelje i stotinu godina nakon objavljivanja. Knjiga Prijateljstvo Kristovo prvi je put objavljena 1912. g., a zbog svoje popularnosti doživjela je niz izdanja na više jezika, no nekako je tijekom ovih stotinu godina pala u zaborav. Prvo izdanje na hrvatskom jeziku ove je godine objavila Naklada Benedikta (prijevod Suzana Kos). Prema jednom od prvih američkih izdanja, knjiga sažima propovijedi koje je Benson održao u crkvi San Silvestro in Capito u Rimu te karmelićanskoj crkvi u Kensingtonu (1910.-1911.). Opsegom neveliko, Bensonovo djelo po svom posve tradicionalnom, a opet potpuno suvremenom duhu predstavlja profil duhovne literature koji će duboko dirnuti današnjeg ortodoksnog katolika u potrazi za intenzivnijim duhovnim životom: koji god ju je od mojih poznanika čitao, rekao bi da je knjiga „jednostavno predivna“. Stoga je vrijedi predstaviti u ovoj rubrici, tim više što je doista jedan zaboravljeni dragulj.

Knjiga je podijeljena u tri velike cjeline. U prvoj, nazvanoj Isus u duši,  Benson općenito razmatra prijateljstvo Kristovo, potom prijateljstvo Kristovo u duši te načinima kako doći do osobnog odnosa s Isusom kroz dva velika klasična mistična puta, put pročišćenja i put sjedinjenja. Poglavlja o dvama putevima osobito su pronicljivo i iskustveno napisane, te će u ovim jasnim rečenicama mnogi čitatelj moći prepoznati različite faze osobnog duhovnog puta odnosno njihov nagoviještaj. Drugi dio knjige pod nazivom Isus u pojavnom svijetu, prikazuje „Isusa u svim djelima i oblicima u kojima se ukazuje“ (str. 24): u Euharistiji, Crkvi, svećeniku, svecima, grešniku, običnu čovjeku, patniku. Poanta ovog važnog dijela knjige jest: da bismo došli do potpunog poznavanja Isusa , tj. „da odnos s nama bude onakav kakav On želi“ (ibid.), potrebno Ga je prepoznati u svim navedenim oblicima, bez izostavljanja ijednog. Treći dio knjige, Isus u svome povijesnom životu, predstavlja prekrasnu kontemplaciju Isusove muke i smrti (Sedam riječi: Isus – naš prijatelj ) te uskrsnuća (Uskrsni dan: Iv 20, 17). Premda knjiga nije apologetske naravi niti je kompendij članaka vjere, već istinsko duhovno štivo, nije moguće previdjeti Bensonov obraćenički i apologetski žar. Kao i u distopijskom romanu Gospodar svijeta, i ovdje nailazimo na Bensonove nepogrešive dijagnoze suvremenog čovjeka i vremena. Njegova obraćenička nutarnja vizura pomalo podsjeća na velikog zemljaka J. H. Newmana, koji je imao sličan životni put, uključujući i to što je na genijalan način razotkrivao heretičke misli i dvojbe svojih suvremenika. Ovu srodnost Newmanu otkriva i Benson, čije pregnantne rečenice jednim udarcem razoružavaju protestantske, liberalne i ostale zablude koje se posebno danas često sreću i kod vjernika katolika. Kada bi se knjigu trebalo opisati u svega dvije riječi, moja prva asocijacija bile bi: dubina i jasnoća. Rijetko kada nailazimo na toliko precizne, prosvijetljene i inteligentne rečenice, od kojih svaka posve iskustveno i jednostavno progovara o onom najvažnijem u katoličanstvu. Svaka rečenica je na svom mjestu i, pučki rečeno, „pogađa u sridu“. Mora se napomenuti da blistavosti knjige ne pridonose samo Bensonova predivna nutarnja razmišljanja, već i sjajan stil pisanja. Benson je izvrstan pisac pa se nerijetko moramo zaustaviti ne samo nad mislima kao takvima, već i nad literarno prekrasno sročenim rečenicama.

Ovo je knjiga koja ne namjerava nikoga obratiti s neke druge religije, agnosticizma, ateizma ili čega drugog. To je knjiga za ljude koji su se ili već obratili ili se cijelog života – uz više ili manje padove – vjerno i savjesno trude vršiti Božje zapovijedi i pronaći volju Božju. Većina (nas) prosječnih katolika može se pronaći u ovoj drugoj skupini, a Benson upravo ovu skupinu prosječnih (što bi Lex rekao, farizeja) želi uvesti u dubine prijateljstva koje traje u vječnost. Daleko od uobičajenog suvremenog omalovažavajućeg i obeshrabrujućeg pastorala koji nas osuđuje i proglašava legalističkom, otužnom starijom braćom, zavidne sinu razmetnom,  Benson polazi od sljedećeg: sav naš dosadašnji vjerski život s molitvom, nedjeljnom  Misom, obdržavanjem Božjih zapovijedi, izbjegavanjem grijeha, dobrim djelima… je dobar, Bogu mio, potreban za život vječni. No, on nije dovoljan da bismo bili do kraja sretni; za to je potrebno „intimno poznavanje Isusa i druženje s Njime, od čega se sastoji Božansko prijateljstvo“ (str. 20). Ova polazišna točka knjigu čini idealnim štivom za primjerice duhovne vježbe, koje u konačnici trebaju voditi upravo tom dubokom prijateljstvu s Gospodinom. Ipak, naše potrebe nisu te o kojima Benson najviše govori; njegov temeljni fokus jest Isusova potreba i čežnja za našim prijateljstvom. I upravo ovdje trebaju se i mogu se mijenjati vlastite perspektive: umjesto da se razmišlja o sebi odnosno čovjeku kao središtu, što je toliko često u suvremenoj, psihologiziranjem opterećenoj duhovnosti, teologiji i liturgiji, čitatelj svu svoju pažnju usmjerava na Isusa Krista i njegove nutarnje dispozicije. Doista, nema ničeg potrebnijeg za ispravno usmjeravanje nas sâmih, naše lokalne, nacionalne, ali i univerzalne Crkve.

A.

Oglasi