Mater Admirabilis

Danas slavimo blagdan Velike Gospe, a kako će svi blogovi pisati o ovom velikom marijanskom blagdanu, u Blagu skrivenom želimo predstaviti jedan posve nepoznat marijanski blagdan, blagdan Mater Admirabilis, Majke Divne. Radi se o blagdanu vezanom uz Družbu Presvetog Srca Isusovog (Sacré Cœur), u kojemu je živjela i umrla sestra Josefa Menendez, a o kojoj je bilo riječi u lipanjskom Blagu skrivenom.

Pobožnost prema Mater Admirabilis nerazdvojivo je povezana sa čuvenim rimskim samostanom i crkvom Trinità dei Monti u blizini Piazza di Spagna. (Svi koji su turistički ili hodočasnički posjetili Rim dobro poznaju ovu lokaciju, ako ni zbog čega, onda zbog toga što nema turista koji neće pogledati Berninijevu fontanu na Piazzi.) Trinità dei Monti bila je crkva o kojoj su do Francuske revolucije skrbili francuski kraljevi, te su prema ugovorima između Francuske i Vatikana u njoj mogli boraviti samo pripadnici neke francuske redovničke zajednice. Godine 1828. papa Leo XIII ponudio je redovnicama Družbe Presvetog Srca Isusovog preuzimanje tog napuštenog samostana i crkve, uz molbu da Družba otvori školu za rimske djevojčice. Crkva i samostan Trinità dei Monti postali su mjesto na kojemu su sve redovnice Družbe iz cijelog svijeta provodile mjesec dana priprema za svečano polaganje doživotnih zavjeta, ali i svetište Mater Admirabilis. U 2006. g. Sacré Cœur je zbog nedostatka duhovnih zvanja i nemogućnosti brige za ogromni samostan predao Trinità dei Monti Bratstvu Jeruzalema.

Freska Mater Admirabilis nastala je 1844. g., kada je mlada francuska postulantica Pauline Perdrau (kasnije Majka Perdrau RSCJ) izrazila želju da naslika fresku u niši hodnika prema klaustru. Pauline je bila talentirana, ali nije poznavala tehniku izrade freske. Kako je nadstojnica samostana bila upravo zbog toga protiv slikanja freske, Pauline se molila Majci Božjoj da joj se odobri slikanje. I uspjela je: dobila je dopuštenje. Mjesecima je 6-7 sati dnevno pripremala površinu zida za fresku i slikala. Kad je freska konačno bila gotova, boje su bile prežive. Freska je bila prekrivena tkaninom zbog sušenja, a kada se nakon nekoliko dana tkanina skinula, agresivna boja je izblijedjela do nježno ružičaste kakva je i danas. No, slika je i dalje bila ružna, pa je časna majka ipak zahtijevala da ostane prekrivena tkaninom. Dana 20. listopada 1846. papa Pio IX posjetio je Trinità dei Monti. Ugledao je nišu s tkaninom i uporno zahtijevao da vidi što je iza tkanine. Kada je ugledao prekrasnu fresku Marije kao mlade djevojke u Hramu u dubokoj kontemplaciji, papa je uskliknuo: „Mater Admirabilis!“ – i taj naziv je ostao. Ubrzo su hodočasnici počeli dolaziti vidjeti fresku, dogodila su se i neka čudesna ozdravljenja, a Pio IX je dao dozvolu za celebriranje Svete Mise ispred čudotvorne freske. Sveci koji su molili pred Mater Admirabilis bili su sv. Madeleine Sophie Barat, sv. Don Bosco, Sv. Terezija iz Lisieuxa, bl. Pio IX, sv. Pio X, sv. Vinko Pallotti, a i Josefa Menendez tijekom boravka u Rimu.

Slika ili kip Mater Admirabilis postoji u svim samostanima i školama Sacré Cœur čak i nakon postkoncilskih promjena. Jedna od lijepih tradicija od 1848. g. jest da je svaka učenica u školama Sacré Cœur diljem svijeta (a pripadale su pokretu Djece Presvetog Srca) na blagdan Mater Admirabilis dobila medalju s likom Mater i natpisom „Mater Admirabilis, ora pro nobis“. Ne znam je li ta tradicija ukinuta nakon Koncila.

Mater Admirabilis je zaštitnica svih koji traže dublji nutarnji život i vjeru, a kako je nutarnji život jedna od najvažnijih karakteristika duhovnosti Sacré Cœur, i pobožnost Mater Admirabilis postala je njenim nezaobilaznim dijelom. U prekrasnom pismu Marie-Thérèse de Lescure, generalne poglavarice Družbe koja je pokrenula postupak beatifikacije Josefe Menendez (https://rscj.org/archives) može se vidjeti kratak sažetak pobožnosti prema Mater Admirabilis. Marija je ovdje učiteljica i čuvar nutarnjeg života. Svaka rečenica ovog razmatranja nad Mater Admirabilis može pomoći i nama da usred najrazličitijih aktivnosti pronađemo unum necessarium.

Iz niza molitava upućenih Mater Admirabilis nastalih unutar Sacré Cœur izdvojimo Litaniae Mater Admirabilis. Upravo ovi kratki zazivi mogu nam pomoći da ostanemo u Marijinoj smirenoj prisutnosti tijekom užurbanog i pretrpanog dana.

Pobožnost Mater Admirabilis darovana nam je u ova nemirna vremena u Crkvi i svijetu. Bl. Pio IX je dan kada je ugledao fresku – 20. listopada – proglasio službenim liturgijskim blagdanom i dao oproste grijeha za molitvu pred slikom. Kao papa, Pio IX je 1848. g. morao je bježati iz Rima pred revolucionarima, a vratio se u Rim na blagdan Pohođenja Marijinog. Papa je iste godine ustanovio blagdan Mater Admirabilis u znak zahvalnosti za njen zagovor i mirno rješenje politički uzburkane situacije. Molimo Mater Admirabilis za našu braću kršćane koji ovog trenutka podnose progonstvo i mučeništvo od strane Islamske države.

LITANIJE MAJCI DIVNOJ

Majko divna, moli za nas

Ljiljanu u dolu,

Cvijete poljana,

Koju obavija dah nevinosti,

Koja nam sve olakšavaš,

Tvoj nas pogled uzdiže nad sve zemaljsko,

Ti nas učiš voljeti Isusa,

Ti lomiš okove najokorjelijih grešnika,

Ti svojoj djeci otkrivaš tajne Svetohraništa,

Čišća negoli sjajnobijeli ljiljan,

Balzame svih rana,

Uresu mira i tihe radosti,

Uzore istinske veličine,

Kod koje se uvijek želi ostati,

Koju se nikada ne moli, a da se ne postane boljim,

Najbolja tješiteljice,

Ponizno skrivena poput ljubice,

Ti ispunjaš naša srca radošću,

Ti nam daješ predokus neba,

Ti nam daješ hrabrost za najveće žrtve,

Čežnjo neba i zemlje,

Pomisao na Tebe daje mira našim srcima,

Ti nam kazuješ riječ života,

Tvoj nas pogled uzdiže u jedan bolji svijet,

Majko nutarnjeg života,

Ti potonulima ponovno daješ nadu,

Tvoja skromnost jednaka je Tvojoj veličini,

Samo Tvoje ime nas priziva ka vršenju dužnosti,

Ti si odavno očitovala koliko Ti je dragocjeno ovo ime,

Ime koje se nikada ne zaziva uzalud.

A.

Oglasi