Alternativni biskupi

U nekoj od mnogih rasprava napisao sam ovaj komentar. Nije nešto vele poseban, ali kad već rijetko objavljujem vlastite uratke mislio sam da bilo dobro i ovo podijeliti.

U Crkvi danas postoji tendencija marginaliziranja i stigmatiziranja biskupa koji propovijedaju i ukazuju na probleme druge vrste tj. fokusirani su na nematerijalnu stvarnost i brigu za duhovno stanje te spasenje duša. Također i biskupa koji djeluju u hermeneutici kontinuiteta i koji žele jasno tumačenje II. vatikanskog koncila. To čine dajući primjer u svojim biskupijama. Takvim biskupima je jasno da ako se čovjek ne pokaje i ako mu se ne ukaže na ono zlo koje čini i koje podržava, teško će doći do nekog obraćenja ili promjene u društvu. Isti biskupi su često i orijentirani ka liturgiji jer također svjesni da manjak strahopoštovanje, transcedentalnosti te iskrenog klanjanja Bogu u sv. Misi ne može dovesti do promjene srce. Ako je zajednica ili župa okrenuta prema slavljenju čovjeka, jasno je da to samo podupire čovjeku palu narav i njegovu grešnost. Zato oni smatraju da čovjek ne bi trebao biti onaj o kome se u liturgiji radi, nego Bog.

Ovim biskupima je jasno da su neke stvari nakon II. vatikanskog koncila otišle doslovno k vragu i da postoje nejasnoće u dokumentima koje su podložne krivim tumačenjima čega smo svjedoci u svakodnevnici.

No, srž problema je u ovome: biskupi koji izlažu jasno katolički nauk u skladu s hermeneutikom kontinuiteta nisu dobrodošli.

S druge strane, postoje biskupi koji se zalažu za tzv. socijalnu pravdu, sprečavanje nejednakosti u društvu te su takvi jako slavljeni od strane medija. Dok im se u biskupijama održavaju mise za što bolji uspjeh gay parade, oni progone tradicionaliste ili bilo koje druge zajednice koje se drže čisto katoličkog nauka u svim pitanjima, moralnim i duhovnim. Oni osuđuju one koji mole ispred klinika za abortuse, one koji se bore za tradicionalni brak i ne podržavaju nikakve civilne zajednice nemoralnog tipa.

Također, sve više biskupa se bavi ekonomskim pitanjima tj. kako riješiti financijsko stanje države da svima bude bolje. Kao da je to njihovo temeljno poslanje. Bliskost pojedinom ekonomskom sustav gura sve više biskupa u kategorije poželjnih i nepoželjnih, kontroverznih i slično.

Dešava se i takozvano falsficiranje povijesti. Predkoncilsku Crkvu se gleda kao onu koja je bila trijumfalistička, koja nije znala za malog čovjeka, koja je siromahe odbacivala i slično, te na taj način se stvara umjetna grižnja savjesti da Crkva ništa nije činila, te sada odjednom mora sudjelovati u borbi za jednakost. Pitam se tko je sva ova stoljeća pokretao domove za djecu, starce, siromašne, tko je pokretao škole, sveučilišta, bolnice i slično?

“Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.” (Ivan 12, 7)

Briga za siromašne nije garancija za spasenje duša, to je sekundarno poslanje Crkve. Prvo je navještanje Evanđelja i poziv na obraćenje. Toliko sam puta čitao o toj tužnoj Južnoj Americi i procvatu protestantizma na račun socijalnog angažmana Katoličke Crkve, Crkva koja je se toliko srozala u duhovnom životu, da su postoji uzrečica: “Katolička Crkva je nahranila siromahe, siromasi otišli protestantima”, jer su evangelici i ostale podskupine bili duhovniji i moralno jači nego katolici. Sada se očajno žele prištekati karizmatskom pokretu i pentakostalizmu koji vrvi u tim kršćanskim zajednicama bez punine nauka.

Biskupi iz prve kategorije su danas alternativa postojećem mainstreamu u Crkvi. Alternativa koja u ovo novogovoru socijalne pravde i modernom teološkom riječniku jedva da ima mjesta. Ali ima sve više podrške vjernih.

Lex

Oglasi

2 thoughts on “Alternativni biskupi

  1. Pingback: Ponedjeljak, 28.7.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia

Komentari su isključeni.