Meditacije svetog Ivana Pavla II nad Litanijama Srca Isusova: Srce Isusovo, U krilu Djevice Majke od Duha Svetoga sazdano

Uvodna meditacija | Cijeli serijal

Izraz “Srce Isusovo” odmah u pamet doziva Kristovo čovještvo i ISTIČE bogatstvo osjećaja, sućut sa slabima; osobitu naklonost prema siromašnima; milosrđe prema grešnicima; nježnost prema djeci; odvažnost u otkrivanju dvoličnosti, oholosti, nasilja; blagost prema protivnicima; gorljivost za Očevu slavu i veselje nad njegovim otajstvenim i  brižljivim milosnim naumima.

U vezi s događajima muke, izraz “Srce Isusovo” podsjeća dalje na Kristovu žalost zbog Judine izdaje, na tugu zbog osamljenosti, na tjeskobu pred smrću, na sinovsko i poslušno prepuštanje u Očeve ruke. No osobito govori o ljubavi  koja nezaustavljivo izbija iz njegove nutrine: ljubav bez granica prema Ocu i ljubav bez granica prema čovjeku.

No to Srce, ljudski tako bogato, “sjedinjeno je” – na to nas podsjeća gornji zaziv – “s Osobom Božje Riječi”. Isus je utjelovljena Božja Riječ: u njemu je jedna osoba – vječna osoba Riječi -, koja opstoji u dvjema naravima, u božanskoj i ljudskoj. Isus je jedan, u nerazdjeljivoj zbilji svojega bića, a u isto je vrijeme savršen u svojem božanstvu i savršen u svom čovještvu; jednak je Ocu s obzirom na božansku narav; jednak je nama s obzirom na ljudsku narav; pravi Sin Božji i pravi Sin čovječji. Srce je Isusovo, stoga, od trenutka utjelovljenja bilo i uvijek će ostati sjedinjeno s Osobom Božje Riječi.

Zbog sjedinjenja Srca Isusova s Osobom Božje Riječi možemo reći: u Isusu Bog ljubi ljudski, trpi ljudski, raduje se ljudski. I obratno: ljudska ljubav, ljudsko trpljenje ljudska slava u Isusu poprimaju božansku jakost i moć.

Djevica je dan za danom živjela u vjeri uz svojega Sina Isusa: znala je da je tijelo njezinoga Sina niknulo iz njezina djevičanskog tijela; no neposredno je shvaćala da on, budući “da je Sin Svevišnjega” (Lk 1, 32), nju neizmjerno nadilazi: Srce je njezinoga Sina bilo upravo “sjedinjeno s Osobom Riječi”. Zato ga je ona ljubila kao svoga Sina i istodobno mu se klanjala kao svom Gospodinu i Bogu. Neka ona i nama priušti da iznad svega ljubimo i klanjamo se Kristu, Bogu i Čovjeku, “svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim” (usp. Mt 22, 37). Slijedeći na taj način njezin primjer, postat ćemo predmet osobite božanske i ljudske ljubavi Srca njezina Sina.

nastavlja se…

Sveti Ivan Pavao II.

Oglasi