Fotografije i izvještaj s misa služenih 24. i 25. svibnja

Kao što već znate, tradicionalna latinska misa tj. misa po izvanrednom obliku rimskog obreda služena je u subotu 24. i u nedjelju 25. svibnja u crkvi sv. Filipa Nerija u Splitu. Mogu reći u ime svih organizatora, da smo ugodno iznenađeni brojem ljudi koji su pohodili  misu ovih par dana. Osobno sam veoma zahvalan Gospodinu što nam je dao priliku i ohrabrenje za daljnje djelovanje. Možemo reći da je i onaj susret ljubitelja tradicionalne latinske mise rodio plodom.

U subotu smo doista očekivali puno više ljudi nego u srijedu, no da će biti crkva popunjena i do skoro zadnjeg mjesta, nismo se nadali. Mnogima je ovo bio prvi put i došle su cijele obitelji s djecom. Osjetila se doista jedna posebna atmosfera.  Sveukupno je bilo negdje oko 70-tak vjernika.

Misa se služila na oltaru Naše Gospe od Srca Isusova.

Propovijed je bila vrlo slična onoj u srijedu, s tim da je bila proširena s nekim dodatnim detaljima. Naglašena je univerzalnost ovoga obreda i latinskog jezika.

Imali smo čast da ovaj put jedan mladi Splićanin, srednjoškolac ministrirao na sv. misi, a to je odradio vrlo impresivno i točno s obzirom da mu je ovo prvi put.

Slike od subote pogledajte u galeriji koja slijedi.

I video:

 

U nedjelju je također bilo negdje oko 60-tak vjernika, od kojih je polovica bilo novih, tj. oni koji nisu dolazili zadnja dva puta. Misa se služila na oltaru sv. Ivana Nepomuka. Taj oltar je okrenut prema Istoku, a i blagdan sv. Ivana Nepomuka je bio nedavno, stoga smo zaključili da je zgodno imati misu na tome oltaru, iako je siromašniji detaljima nego oltar Naše Gospe od Srca Isusova.

Propovijed je bila kratka, te se svećenik  posebno osvrnuo na prvo čitanje koje bilo iz Poslanice sv. Jakova  te ohrabrio prisutne da žive svetačkim životom. Naglasio je važnost tišine, kako u sv. misi, tako i u životu općenito.

Fotografije imate u galeriji koja slijedi. Nastojao sam što manje fotografirati zbog toga da bih mogao biti više usmjeren na sv. misu i da ne bih ljudima previše odvlačio pažnju od iste.

Akademska crkva sv. Filip Neri nije imala nikakve veze s organizacijom mise po izvanrednom obliku, u smislu da nije bila inicijator ovih događanja. Rektor crkve nam je dopustio koristiti crkvu za služenje mise, na čemu smo mu iznimno zahvalni.

Misa se služila na pokrajnjim oltarima zbog toga što na glavnom oltaru, koji je odrezan da bi se na njemu mogla služiti misa versus populum (prema narodu), nema dovoljno mjesta na oltarskim stepenicama za svećenika da može bez problema kleknuti i kretati se. Isto vrijedi za ministranta.

Neki su komentirali svećenika don Matu Bartulicu, koji je služio sv. misu. Ukoliko vas zanimaju detalji, možete me osobno pitati preko maila i mogu vam dati objašnjenje.

Misnica koju smo koristili je misnica iz kolekcije misnica crkve sv. Filipa Nerija koje se brižno čuvaju. Neke detalje s misnice imate u galeriji koja slijedi. Sve je od jednog kompleta.

O samoj crkvi sv. Filip Neri imate više na njihovoj stranici svfilipneri.hr.

Ukoliko je netko od čitatelja sudjelovao na sv. misi ovih dana, neka slobodno ostavi svjedočanstvo o tome kako mu je bilo, naročito oni koji su se prvi puta susreli s tradicionalnom latinskom sv. misom.

Zahvaljujem Gospodinu od srca na Summorum Pontificumu pape Benedikta XVI, a još više na papi Benediktu XVI koji je mnogima otvorio dušu za liturgiju.

Lex

Oglasi

10 thoughts on “Fotografije i izvještaj s misa služenih 24. i 25. svibnja

  1. Pingback: Ponedjeljak, 26.5.2014. – uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia

  2. Prvi put sam sudjelovala na sv. Misi na tradicionalnom obredu. Mogu reći da mi je ovo jedno iskustvo koje nikad neću zaboraviti. Ovaj način služenja Gospodinu snažnije svjedoči stvarnost prave pristunosti Kristove i svjedoči o univerzalnosti jedne svete Katoličke Crkve.
    Jedva čekam opet priliku sudjelovanja na ovaj način. Hvala svima koji su ovo omogućili. Bog vas blagoslovio, i molit ću na tu nakanu.

  3. Ja koji sam sv. misu posluživao mogu biti samo na sedmom nebu!ovo je nezaboravno!jedva čekam redovnu sv. misu, i to po, valjda, izvanrednom obliku rimskog obreda!koje je ovo iskustvo i prekrasno Bogu umilno djelo, gdje i ne trebaš sjediti, nego pred Gospodstvom Božjim klečim u radosti. Samo mogu reći da mi je žao što se moram vratiti u stvarnost i nastaviti posluživati sv. misu po onom, očito, redovnom obliku rimskog obreda. Koja razlika!!??

    • Cestitam na vrlo dobrom ministriranju (koliko sam vidio na snimci)!

      Neke sitnice mozda treba izgladiti, ali to dodje s praksom.

      Jedan od boljih savjeta koji sam procitao za ministrante, a naveden je poslije pretvorbe ( http://www.lms.org.uk/resources/servers-guide ):

      Our Divine Lord, now, using the Priest as the link between Himself and you in His Church, is offering himself to God the Father, to pay our debts of honour and praise to God. He is also begging God the Father to grant to you and to all of us, graces and blessings which we cannot possibly get except through Him. He is placing again before God the Father the very Sacrifice which he offered on the Cross on Calvary: presenting it with all the members of His Church, and for them all. So the more closely those members are joined to the Mass, the more richly they share in its fruits. Just see where you are. You are actually helping to offer the Mass properly: you are joined to Our Lord in the Mass, more closely than anyone except the Priest. So your share in the fruits of the Mass may easily be richer than the share of anyone else, except the Priest. That is your great privilege here. So keep on thinking about that, and do not distract yourself from your sacred work here, by trying to say prayers of your own. Our Divine Lord is saying His prayers for you. Thank him by doing his work perfectly here.

      Even if you are going to receive Holy Communion, you cannot prepare yourself better than by doing this work of serving Mass as perfectly, and carefully, and lovingly as you can. You are very close to Our Lord just now; you are working for Him and with Him; you are helping Him to do the greatest act of His life. He knows all about you, and what you are thinking. This work is the best possible preparation for the moment when He will give himself to you.

    • – Što predstavlja svećenikovo okretanje leđima narodu tijekom cijele Mise? –
      Ovaj, vrlo čest izraz, proizlazi iz nerazumijevanja naravi tradicionalne liturgije. Svećenik nije okrenut leđima narodu, on je poput naroda, okrenut licem prema Bogu, svi su usmjereni „ad orientem“ (prema istoku), svećenik i narod su u zajedničkom hodu prema Gospodinu, a ne okrenuti jedni drugima u zatvorenom krugu. Svi zajedno podižu pogled prema istoku, u radosnom iščekivanju dolaska Gospodina našeg Isusa Krista, koji će „doći suditi žive i mrtve i svijet ognjem“ (iz tradicionalnog obreda krštenja). Crkva se od svojih početak uvijek okretala prema istoku, što je vidljivo iz iskaza sv. Augustina: „Kada ustajemo na molitvu, okrećemo se prema istoku, gdje počinju nebesa. A ne činimo zato jer se tamo nalazi Bog, kao da je otišao iz drugih dijelova zemlje, već nam to pomaže da se prisjetimo usmjeriti svoje umove prema višem poretku, to jest prema Bogu“ Ovaj citat nam pokazuje kako su već rani kršćani, nakon što su odslušali propovijed, ustali na molitvu koja bi uslijedila, i okrenuli se prema istoku. Augustin ovu formulu naziva „conversi ad Dominum“ (okretanje prema Gospodinu). Pri tome je vrlo važno napomenuti kako se čitava Istočna Crkva i dalje moli okrenuta prema Gospodinu.

      – Zašto je uopće svećenik tijekom Mise okrenut leđima narodu? –
      Smjer u kojem je svećenik okrenut jedna je od najuočljivijih vizualnih razlika u tradicionalnom rimskom obredu. Dok svećenik prikazuje Misu, okrenut je prema Bogu. Zbog ovog usmjerenja, ljudi nenaviknuti na tradicionalne obrede, smatraju da im je time svećenik „okrenuo leđa“, pa se zbog toga mogu čak i osjećati isključenima. No, ovakvo shvaćanje daleko je od istine. Vjernici laici se samom svojom nazočnošću i sudjelovanjem u Misi sjedinjuju sa svećenikom u molitvama. S vremena na vrijeme, svećenik se okreće kako bi se obratio puku. U tim trenucima, svećenik ih umiruje i uvjerava u Božju prisutnost, potiče ih na molitvu, podučava ih preko homilije, ili im daje blagoslov. Čak i izvan tih dijelova Mise, sve što svećenik čini namijenjeno je dobrobiti onih koji se zajedno s njime klanjaju Bogu, kao i spasenju svijeta. Važno je prisjetiti se kako primarni čin liturgije nije usmjeren zajednici, već Bogu. Pošto su misne molitve usmjerene Bogu, sasvim je prirodno pritom biti okrenut prema Njemu.

      – Zašto se ovo okretanje u istom smjeru naziva „ad orientem“ (prema istoku)? –
      Doslovan prijevod latinskog izraza „ad orientem“ glasi „prema istoku“. Povijesno gledajući, crkve su se uvijek gradile usmjerene prema istoku. Gradile su se tako da predstavljaju poveznicu s naravnim (prirodnim) svijetom. Krista, koji je svjetlo svijeta, simbolizira izlazeće sunce, prema kojem su se okretali vjernici za vrijeme Mise. Kako je zapadnjačka misao postajala sve apstraktnijom, kršćani su počeli graditi i crkve koje nisu bile fizički okrenute istoku, no i dalje se prepoznavalo kako su sve crkve na simboličan način okrenute (liturgijskom) istoku, pa se tako zadržao i ovaj izraz.

      – Zašto bi neki svećenik htio slaviti Misu “ad orientem”? –
      Iz razloga jer mu to omogućava da bude potpuno usredotočen na misnu Žrtvu. Kada smo mi ljudi okrenuti jedni prema drugima, sasvim je prirodno da razmišljamo o mnogim stvarima, te ukoliko smo imalo osjećajni, reagiramo na ljude koje vidimo. Ova reakcija je sasvim prirodna i neškodljiva. No, ona je ujedno kontraproduktivna kada se pokušavamo usredotočiti na molitve i čine Mise. Kada su okrenuti prema narodu, neki svećenici dolaze u iskušenje da sve više naprežu glasnice kako bi na taj način privukli pažnju nezainteresiranih posjetitelja na liturgiju. Istovremeno, ovo fokusiranje na narod umanjuje pozornost na same molitve. Također, nerijetko se događa da se tijekom Mise događaju razne ometajuće situacije (npr. netko se na neprimjeren način mota oko svetišta, ili nekome pozli tijekom Mise). Jednom kada je svećenik okrenut u istom smjeru kao i narod, svećenik je oslobođen poriva da bude animator, lakše izbjegava ometanja, te se može posvetiti molitvi Bogu. S druge strane, ukoliko svećenik ne djeluje pobožno, ako izgleda kao da se dosađuje, ili je jednostavno smeten i umoran, vjernike njegov izraz lica neće ometati u molitvi.

      I papa Franjo slavio je novu Misu u više navrata „ad orientem“
      I papa Franjo slavio je novu Misu u više navrata „ad orientem“
      – Nije li Isus tijekom Posljednje večere bio okrenut prema svojim učenicima? –
      Vjerojatno nije. U drevnom Izraelu, ljudi su tijekom svečanih (ili službenih) obroka blagovali za stolovima u obliku slova „S“, ili stolovima konveksnog oblika (nalik na potkovu). Predvodnik gozbe pokazivao je kako dijeli zajedništvo sa svojim gostima tako da je sjedio na istoj strani stola s njima (a ne okrenut nasuprot drugima). Čak i ako Isus jest tijekom Posljednje večere sjedio nasuprot svojih učenika, moramo se prisjetiti kako se na Misi ne ponavlja sama ceremonija večere. Uprisutnjuje se nova stvarnost koju je Krist ustanovio na križu, ispunivši na savršen način hramsku žrtvu. Stoga, na Misi ne trebamo rekreirati svaki detalj pashalne gozbe. (Detaljnije o tome možete pročitati u knjizi pape Benedikta XVI., „Duh liturgije“)

      Jedan od najstarijih prikaza Posljednje večere – mozaik iz bazilike San Vitale u Ravenni (6. st.)
      Na najstarijem sačuvanom prikazu Posljednje večere – mozaiku iz bazilike San Vitale u Ravenni (5. st.), vidljivo je kako Isus s apostolima sjedi na istoj strani konveksnog stola.
      – Nije li Drugi vatikanski sabor zahtijevao okretanje prema narodu tijekom Mise? –
      Nije. Nigdje, ni u jednom dokumentu, Drugi vatikanski sabor ne poziva na promjenu usmjerenja svećenika. U stvari, ne postoji niti jedan crkveni dokument koji poziva na takvo nešto. Čak i Misal koji se rabi za redovni oblik Mise pretpostavlja kako je svećenik okrenut ad orientem kada mu nalaže da molitve „Molite braćo…“ i „Evo Jaganjca Božjega…“ govori okrenut „prema narodu“.

      – Zar sama Crkva ne preferira okretanje prema narodu? –
      Lako se može steći takav dojam uzme li se u obzir da se slavljenje Mise versus populum (okrenuto prema narodu) prakticira gotovo svugdje u Rimskom obredu. Međutim, jedini dokument koji na bilo koji način implicira ovakvo nešto je paragraf 229. Opće uredbe Rimskog misala (OURM) koji kaže: „Oltar, gdje god je to moguće, neka se gradi odvojeno od zida da se može lako obići i na njemu slaviti licem prema narodu.“ No, nigdje se u OURM-u ne sugerira da bismo trebali uništavati postojeću građevinu radi liturgije, već se naprosto daju smjernice prilikom izgradnje novih oltara. Također, izraz „gdje god je to moguće“ znači da bismo trebali uzeti u obzir ljepotu, arhitekturu, kao i topografiju crkve. Drugim riječima, ne bismo trebali forsirati samostojeće oltare tamo gdje im nije mjesto. Osim ovog odjeljka, ne postoji nijedan dokument kojim bi Vatikan naređivao okretanje prema narodu tijekom cijele Mise. Naknadno su Kongregaciji za svete obrede postavljana pitanja o tome je li dozvoljeno služiti Misu okrenuto prema narodu, na što je Kongregacija 1965. odgovorila pozitivno. No, do tada je to već postalo naširoko rasprostranjena praksa.

      – Nije li se Misa u Rimu oduvijek slavila prema narodu? –
      Bazilika sv. Petra u Rimu, čak i prije Drugog vatikanskog sabora, imala je vrlo neobičan dizajn, koji je činio nepraktičnim okretanje prema apsidi (polukružnom prostoru crkve nadsvođenim polukupolom) tijekom Mise. Kao prvo, Bazilika sv. Petra je izgrađena prema zapadu. Dakle, da bi se netko okrenuo prema istoku, mora se okrenuti prema crkvenim vratima (što dovodi do toga da se Misa koja se tamo služi na glavnom oltaru istovremeno služi versus populum i ad orientem). Kao drugo, kako bi oltar bio izravno iznad groba sv. Petra, morao se izgraditi kao samostojeći, te ispred njega nije bilo mjesta zbog prostora koji se naziva confessio, tj. otvorenog i ograđenog prostora nad grobnicom sv. Petra (premda sada postoji platforma nad dijelom confessija kako bi se oltar mogao okaditi prilikom obilaska). Mnoge crkve u Rimu su kopirale ovaj dizajn, te je tako i razvila ova praksa okrenutosti prema crkvenoj lađi. No, u drevnim crkvama vjernici bi i dalje bili okrenuti u istom smjeru kao i svećenik dok slavi Misu. Drugim riječima, bili bi okrenuti od oltara prema istoku. Tako da, premda bi svećenik bio okrenut prema narodu, naglasak bi i dalje bio na zajedničkom usmjerenju tijekom molitve. Također, i dan danas u ovim bazilikama postoji mnogo pokrajnjih oltara na kojima se Misa može slaviti isključivo ad orientem.

      – Zašto onda u današnje vrijeme imamo Misu u kojoj je svećenik okrenut prema narodu? –
      Nitko ne zna zasigurno. Očigledno je postojao neki razlog iz kojeg je gotovo svaka crkva Rimskog obreda mijenjala orijentaciju svećenika tijekom Mise. Govorilo se kako Misa versus populum više naglašava aspekt svete gozbe. Također, neki su tvrdili kako okretanje svećenika prema narodu više potiče sudjelovanje laika. Koliko god plemeniti ovi ciljevi bili, njihovo ostvarivanje ipak nije krenulo po planu. Prvi razlog se temelji na iskrivljenom dualizmu (razdvajanju) između svete gozbe i žrtve, jer su u drevnom svijetu išli ruku pod ruku. Druga pretpostavka teško griješi kada pretpostavlja da je sudjelovanje laika zapravo njihova (izvanjska) aktivnost, a ne uranjanje u molitvu. Svrha Mise nije u tome da naglasi i umnoži verbalne odgovore vjernika, već da ih dovede do toga da spoznaju, uzljube i služe Boga u svojim molitvama. (npr. vlč. T. Carter pretpostavlja da je ustanovljavanju versus populum kao norme znatno doprinijelo to što su mnogi ljudi tijekom televizijskog prijenosa Drugog vatikanskog sabora pratili Mise iz Bazilike sv. Petra, što je većini katolika bila prva prigoda za promatranje papinske Mise. Kada su vidjeli da papa slavi Misu versus populum, zaključili su da papa pokušava dati primjer za slavljenje Mise u cijeloj Crkvi.)

      • Ne obazirite se na ovakve provokacije, pa i nova misa se ponegdje služi ad orientem. Služio ju je i papa Franjo nekoliko puta.
        Bogu hvala koliko vidim na slikama crkva je bila puna, a evo i dojmovi su lijepi.
        To je jedino važno, da je sve bilo na slavu Božju, a ovih provokatora i kritizatora je uvijek bilo i bit će ih. Oni su nebitni 😉

      • Mislim da nije baš dobro svako pitanje automatski klasificirati kao provokaciju, te se odmah postavljati neprijateljski. Nisu svi ljudi jednako informirani i jednako upućeni u tematiku. Možda je Šime Vrgoč laik, ne pretjerano upoznat s teologijom, a koji se crkvi približio kroz neki drugi pokret, npr. neokatekumene. I možda iz njegove perspektive to zbilja izgleda naopako. Posve moguć scenarij, ne? Zar ne bi bilo bolje najprije pokušati jednostavno objasniti o čemu je riječ, pa čak i ako sugovornik ne prihvati ta obrazloženja pustiti ga s mirom (osim ako baš ne provocira), obzirom da se stavovi i mišljenja ne mijenjaju tek tako.

  4. Pingback: Renesansa će doći | Quo Vadis Croatia

Komentari su isključeni.