Ispovijesti nikoga ili zašto sam napustio SSPX okruženje (1. dio)

Donosim prvi dio prijevoda članka Ispovijesti nikoga ili zašto sam napustio SSPX okruženje. Zahvaljujem  I. na prijevodu i K. na korekturi prijevoda. Radi lefebvrističkih trolova komentari za ovaj serijal bit će isključeni. Za komentare i ostalo možete mi se javiti na email koji imate tu sa strane. 

Ove retke sam izvorno napisao 2008. kao odgovor na pogrdna objašnjenja zašto sam napustio SSPX okruženje. Pošto mi je mnogo ljudi reklo da su ih smatrali korisnima za svoja vlastita razmišljanja o ovoj stvari, odlučio sam ih učiniti ponovno dostupnima na zasebnoj stranici na ovom blogu.

Ne nudim ovo kao pobijanje SSPX slučaja. Ili zbog toga što naročito volim pričati o sebi, iako sam sklon onome što je biskup Williamson nazivao broj-jedan-itis kao i svatko drugi. Jednostavno mislim na druge ljude koji su prošli isti put, i na one koji bi razmatrali taj isti put kad bi bar mislili da je moguć.

Prešao sam put, i evo kako.

***

Zamislite me u 2003., mlađeg i zasigurno mršavijeg momka, koji upravo dovršava prijevod biografije nadbiskupa Lefebvrea. Bio je to velik zadatak zbog čijeg pothvata se još uvijek osjećam počašćeno, jer koliko god se netko ne slagao s Lefebvreom, on je nesumnjivo većinu svog života bio veliki službenik Crkve. Njegove greške, kada su bile greške, su bile učinjene iz ljubavi prema Crkvi. Otprilike u ovo vrijeme je don Paul Aulagnier, prvi sjemeništarac koji je zamolio Lefebvrea za pomoć kasnih 60-ih, trenutno u Institutu Dobrog Pastira, bio izbačen iz SSPX-a. Postojali su razni razlozi za ovo isključenje, a jedan od njih je bio intervju koji je imao sa “The Wandererom” u kojem je rekao nešto što je, barem taj put, razbilo moj tradicionalistički pogled na Crkvu: rekao je da je staza kojom SSPX ide, ili kojom riskira ići, šizmatska putanja.

Sada je to tako očigledno, no tada se prilično suprotstavljalo mojim pretpostavkama kako će SSPX doći do pomirenja. Nisu one bile jasno naglašene. Mislim da sam do kasnih 90-ih pretpostavljao da će Rim shvatiti velike greške Koncila i okrenuti se SSPX-u za pomoć i da će SSPX dojahati u pomoć. Nakon što je došao i prošao trenutak mogućeg pomirenja 2001., promijenio sam svoj stav i počeo zamišljati kako će buduća reforma Crkve možda više biti na principu jedan po jedan, i sigurno ne nešto slavno poput potpunog opravdanja Lefebvrea.

U svjetlu Aulagnierovih primjedbi, doduše, jedna misao me počela pritiskati: kako će ova priča sa SSPX-om završiti? Koja logika je zapravo vodi do konačnog zaključka? Kada Crkva ispravi sve njene greške, vjerojatno…?

Nije li moguće da se , SSPX nikad ne pomiri, pitao sam se, gledajući kako nikad nije išao ususret Rimu, ne nužno do pola puta nego barem mali dio? Ignorira li pozicija SSPX-a činjenicu da rješenja mogu često biti zbrkana i bolna? Gledajući unatrag, pozicija SSPX-a me podsjeća na francuske monarhiste koje je papa Lav XIII. pozvao da sudjeluju u francuskoj republikanskoj politici. Mnogi su odbili. Mnogi još odbijaju. Njihovi potomci se često, iako ne uvijek, nađu unutar SSPX-a. Još se uvijek nadaju obnovi Francuske Monarhije, i tako već čine skoro 120 godina od enciklike “Au Milieu des Sollicitudes” Lava XIII.; zaista, od smrti Duca de Chamborda, zadnjeg u liniji legitimista. Prije samo par godina, čak i sad, zamišljam, prodavači Action francaisea 2000, posljednje publikacije neo-rojalista,  nedjeljom bi ujutro stajali ispred Saint Nicolas du Chardonneta, SSPX-ove crkve na pariškoj lijevog obali. Najveća uvreda koju su SSPX tradicionalisti upućivali Ecclesia Dei zajednicama je da su ‘ralliés’: okupili su se oko Koncilijarne Crkve, kao izdajnički monarhisti koji se okupljaju oko Francuske Republike.

Ono što me u to vrijeme spriječilo u suočavaju s ovom “šizmatskom putanjom” bile su sve one stravičnosti o kojima je pojedinac mogao čitati u katoličkim publikacijama, slabosti dijecezanskih biskupa, redovite papinske međureligijske sletove pod Ivanom Pavlom II. sa animističkim lubanjodršcima iz Istočnog Timora – šalim se, ali znate što mislim – i povremena obveza pohađanja svadbene liturgije ili pogreba prilagođenih glavnoj struji, banaliziranih i zlostavljanih nekad i do mjere da vam bude neugodno. Tko bi mogao živjeti tako dan za danom? Ne bih li riskirao svoju dušu kad bih se stavio u tu situaciju? Ne, SSPX se činio kao, da se izrazim dugoročnom tautologijom (u logici pojam za valjan iskaz koji je u svakom slučaju istinit), “sigurno utočiste” za katolika u trenutnoj klimi.

Pretpostavljam da sam početkom 2004. ponovno počeo misliti o ovom problemu. Pričao sam s nekoliko ljudi koje sam nekad poznavao u SSPX krugovima, i raspravljajući s njima počelo mi je svitati da i u SSPX analizi ima problema. Također mi je počelo svitati da situacija za SSPX i za Crkvu možda nije kao što mi se činila.

Kao što sam rekao, teško bi bilo sada pratiti svaki korak puta ali želim dati strukturu razmatranjima koja slijede, pa ću ih organizirati kronološki. Prvotna razmatranja su se bavila biskupskim posvećenjima 1988. i tako su bila povezana s kanonskim problemima. Drugi dio razmatranja se bavio teološkim točkama kontroverze, i bio je povezan s Crkvenim učenjima i Drugim vatikanskim saborom. Posljednja razmatranja su se bavila liturgijom i tako su bila povezana s Crkvenim slavljem. Što je zgrozilo mnoge moje prijatelje i moju obitelj u to vrijeme nije bilo samo moje odvajanje od SSPX-a, nego moje ispitivanje njihovih teza na gotovo svakom području. Ono što nisu razumjeli je moja spoznaja da je u svakom od ova tri područja – kanonsko, teološko, liturgijsko – SSPX, iako vrlo dostojno i sa ozbiljnim razlozima, učinio isti krivi korak. To je barem moje mišljenje. Nadam se da ću u nastavku taj krivi korak pokazati na jasan način.

Nastavlja se…

Ako vam se svidio ovaj članak, prijavite se za primanje obavijesti o objavi budućih članaka putem emaila u boxu s desne strane

Oglasi

2 thoughts on “Ispovijesti nikoga ili zašto sam napustio SSPX okruženje (1. dio)

  1. Pingback: Ponedjeljak, 10.3.2014 - uz jutarnju kavu preporučujemo | Quo Vadis Croatia

  2. Pingback: Ispovijesti nikoga ili zašto sam napustio SSPX okruženje – Kanonska razmatranja (2. dio) | Blog jednog farizeja

Komentari su isključeni.