Usporedba kanona

U nastavku ćete pročitati članak sa stranice Corpus Christi Watershed u kojem se autor fr. David Friel dotiče pitanja trajanja mise i dužine euharistijskih molitava tj. kanona.Članak mi se učinio zgodnim za prevesti i objaviti. Kako je pisan za englesko govorno područje, analiza se odnosi na misal na engleskom jeziku, no sve se može primijeniti i na hrvatski i ostale jezike – razlika je možda u sitnom broju riječi. Svejedno, poruka je jasna. Zahvaljujem prijatelju I.B. na prijevodu te mladom redovniku H.J. na preporuci, analizi i ispravcima u tekstu. 

Foto: ccwatershed.org

Može se dogoditi da previše gledamo koliko vremena provodimo u crkvi (osobito mi koji pripadamo rimskom obredu). Ovo se vjerojatno češće događa svećenicima nego drugima. Oni možda ne znaju koliko propovijedaju, kao i mnogi javni govornici, ali vjerujem da je većina svećenika vrlo svjesna koliko dugo slave Misu.

Kad nastupi strah od predugog slavljenja (Mise) i pojave se vizije zakrčenog parkinga, što bi svećenik trebao učiniti? Mnogima je prvo rješenje Druga euharistijska molitva. Dok je to česti kompromis, je li kanon Mise zaista najbolji dio za skratiti? Nadalje, uzima li to rješenje u obzir prikladnu upotrebu raznih dozvoljenih kanona? Cijela liturgija Crkve se miče u smjeru Euharistije, i posvetne molitve su najvažnije riječi Svete Mise. Zar ne bi imalo više smisla skratiti propovijed i koristiti Rimski kanon?

Rimski kanon, univerzalan i skoro nepromijenjen u korištenju već skoro 1500 godina, drži posebno i časno mjesto među kanonima i, kao takav, nije samo jedan među nekolicinom jednakih opcija. To je jedini kanon za koji liturgijska uputstva kažu da se “može uvijek uzeti” (OURM[1] 365a). Četvrta euharistijska molitva se ne može uvijek koristiti zbog svog nepromjenjivog predslovlja. Treća euharistijska molitva je najpogodnija za slavlja svetaca, a Druga euharistijska molitva nije preporučena za upotrebu nedjeljom i na drugim svečanostima i slavljima. Ovo nisu moje osobne kategorizacije četiri glavna kanona, nego norme dane u sedmoj glavi Opće uredbe Rimskog misala (dostupnoj ovdje, počinje na 77. stranici PDF dokumenta).

U slavlju Mise treba biti prisutna ravnoteža. Naš Sveti Otac, papa Franjo, je ovo nedavno predivno iskazao:

“Propovijed (…) bi trebala biti sažeta i ne bi trebala sličiti nekakvom govoru ili lekciji. Propovjednik možda može držati pozornost svojih slušatelja cijeli sat, ali u tom slučaju njegove riječi postaju važnije od proslave vjere. Ako propovijed predugo traje, utjecat će na   dva karakteristična elementa liturgijskog slavlja: njegovu ravnotežu i njegov ritam. (…)  Riječi propovjednika moraju biti odmjerene, tako da je Gospodin, više nego njegov sluga, u centru pozornosti.” (Evangelii Gaudium, 138)

Nadalje, ovo znači da manje važni dijelovi Mise nikad ne smiju nadjačati one važnije. Kada izmolimo 14 zaziva molitve vjernika provedemo samo 10 sekundi u tišini nakon Pričesti, postoji neravnoteža; kada otpjevamo četiri himna i izrecitiramo sve dijaloge i odgovore, postoji neravnoteža; kada propovijedamo 25 minuta i izmolimo Drugu euharistijsku molitvu, postoji neravnoteža.

Argument protiv korištenja Druge euharistijske molitve da se uštedi vrijeme nije samo teoretičan; može se temeljiti na praktičnim dokazima. Zbog obilježavanja strana oltarnih misala može se činiti da je Rimski kanon neobično dug naspram drugih molitava, ali ja sam često mislio da bi pobliže proučavanje pokazalo da duljina nije toliko različita. Zato sam se odlučio osobno podvrgnuti ovom istraživanju brojeći riječi četiri glavna kanona i uspoređujući ih sa vremenom koje je potrebno da se izrecitiraju.

Ispod su rezultati broja riječi koji, ne začudo, pokazuju da je Druga euharistijska molitva najkraći kanon. Kraći je od Rimskog kanona za 453 riječi. Ovdje nije ubrojeno predslovlje, Sanctus, Mysterium fidei, Per ipsum, posebni obrasci u djelovima Communicantes i Hanc igitur, i posebni spomeni na Misi za mrtve.

U koliku se dužinu govora pretvara razlika u broju riječi? Mislio sam da bih se mogao štopati dok čitam tekstove sjedeći za svojim stolom, ali bojao sam se da bi podsvjesno požurivao jedan ili više tekstova da bi podatci išli u moju korist.

Umjesto toga, ovdje sam našao snimke svake molitve koje je napravio don James Lyons iz Wellingtonške nadbiskupije u Novom Zelandu koje pomažu svećenicima naučiti nove prijevode. Dolje je grafikon koji pokazuje duljinu ovih četiriju snimaka. Zanimljivo, najduža molitva je Četvrta euharistijska molitva, a ne Rimski kanon; iako četvrta molitva sadrži otprilike 100 riječi manje od Rimskog kanona, njen izričaj zahtjeva više stanki. (Pripazite: izvorna duljina zvučnih zapisa je dulja od onih ovdje prikazanih jer sam, zbog preciznijeg mjerenja, izbacio upute koje je dao don Lyons.)

Dok snimke jednog svećenika zaista sačinjavaju mali uzorak, mislim da su podatci koje sam uzeo iz don Lyonsovih snimaka prilično reprezentativni za ono što bi bio prosjek većeg istraživanja. Nadalje, ovdje nije problem vrijeme potrebno određenom svećeniku za molitvu kanona, već komparativna dužina raznih molitava. I što pokazuju podatci? Koliko je zaista Rimski kanon duži od Druge euharistijske molitve? Manje od dvije minute.

Pretpostavka da korištenje Druge euharistijske molitve štedi vrijeme je duboko ukorijenjena u mnogim svećenicima i ljudima koji idu na Misu. Ipak, uzimajući u obzir i teoriju i praksu, čini se da je ova pretpostavka utemeljena na dva lažna nagađanja: prvo, da je kanon najbolji (ili najlakši) dio  za uštediti vrijeme, i drugo, da Druga euharistijska molitva oduzima manje vremena. Međutim, iz moje perspektive postoje bolji dijelovi Mise koji bi se trebali skratiti umjesto kanona, i vrijeme ušteđeno Drugom euharistijskom molitvom je zanemarivo.

Kriv sam kao i svaki katolik kojeg znam, ali još uvijek žudim za svijetom u kojem ne bi bili toliko zabrinuti trajanjem Mise. Dok čekamo dolazak tog svijeta, barem držimo stvari u perspektivi. Sljedeći put kada vaš svećenik bude molio Drugu euharistijsku molitvu na nedjelju, zapitajte se bi li mogli izdvojiti još dvije minute.

Za Blog jednog farizeja preveo I. B. 

[1]     Opća uredba Rimskog misala.

Ako vam se svidio ovaj članak, prijavite se za primanje obavijesti o objavi budućih članaka putem emaila u boxu s desne strane

Oglasi

9 thoughts on “Usporedba kanona

  1. Samo treba imati na umu da 1. Euharistijska molitva NIJE u potpunosti ISTA kao Kanon od Tradicionalne Mise. Na Tradicionalnoj Misi narod ništa ne govori tijekom cijelog Kanona, dok na Novus ordo to nije slučaj. To razbija onaj poznati “Mysterium Fidei” ili kako su preveli “Tajna vjere” (“Otajstvo vjere” po trad.)………

    • To se zna, ali ovdje se i misli na novi obred. Nemam problema s novim obredom, dapače, sve dok je on služem po rubrikama i po odredbama, meni je zadovoljavajući.

  2. Danas se sve više vjernika moli Bogu da se NO-Misa što prije završi. Valjda zbog previše buke i tamburanja, kao i cijele nekatoličke atmosfere i torture koju moraju podnositi. Zbog svega toga mnogi su katolici otpali iz Kat. Crkve, a nemali broj ih 30-tak i više godina nije bilo na sv. Misi.
    Zato je potrebno žurno vratiti staru sv. Misu, a ukinuti i zabraniti novi obred.

    George

    • Nešto što je nastalo unutar Katoličke Crkve ne može biti nekatoličko. Novi obred je valjan po svim točkama. Vraćanje stare mise neće popraviti stanje u Crkvi.

      • Poštovani Lex,
        ne slažem se s Vama u pogledu novog obreda. Izrazio sam se suviše neprimjereno nazivajući naš novi misni obred nekatoličkim, bez obzira što je obred veoma sličan obredu konfesionalnih luterana, anglikanskom i heretičkom Cranmerovu obredu, te kao takav producira nekatoličku molitvenu atmosferu. Na stranu izvorni Novus ordo, koji je po kanonima, proprijima i svemu predložak novoj misi. Istina je kako je NO veoma dvojben!
        Jeste li pročitali kritičku studiju novog obreda upućenu papi Pavlu VI.?
        Novi obred mise prilično odstupa, gledajući cijelinu, od tradicije.
        Nemam namjeru vrijeđati novu sv. misu. Ta u njoj se Krist za sve nas na nama otajstven način Ocu iznova žrtvuje po Transupstancijaciji – Pretvorbi.
        Stara sv. Misa je jedini apsolutno ispravni obred, i kao takav ima prednost, te se mora na velika vrata ponovno vratiti u našu Katoličku Crkvu!
        “Vraćanje stare mise neće popraviti stanje u Crkvi.”
        Je li to vi sumnjate u stari obred sv. mise – u njezinu Božansku stvarnost i moć? Zabrinjavajuća izjava od jednog katolika! BVB+

        George

      • George, Otaviannovu intervenciju sam pročitao i smatram je dobrom kritikom, no ona nije dokument učiteljstva nego mišljenje jednog kardinala, teologa. Stoga, stavljati osobno mišljenje jednog ili dvojice ili više kardinala iznad službenog učiteljstva Crkve nije korektno. Novi obred je legitiman obred u Katoličkoj Crkvi, obred koji su služili 5 papa do sada.
        Meni je osobno izvanredni oblik rimskog obreda draži, potpuniji i ako hoćete, ispravniji.

        Tko god misli da će stari obred popraviti stanje u Crkvi, taj se duboko vara. I na kraju krajeva, nije stvar obreda, obredi su se mijenjali i bilo ih je raznih u Crkvi kako Zapadnoj, tako i Istočnoj. Ono što će Crkvu spasiti jest svetost njezinih vjernika, a onda će i obredi doći na svoje mjesto.

  3. @Lex
    Svetost ne dolazi od čovjeka,nego od Boga, posredstvom Božje milosti.
    Znači bez Božje pomoći nema svetosti. Obredi se ne mijenjaju, možda bolje rečeno korigiraju, ako je nužno i za dobrobit vjere.

    Crkvu ne treba spašavati.

    Božju milost primamo preko Obreda.

    Koga briga hoće li ljudi prihvaćati Tradicionalnu Misu ili neće… Naša je dužnost i obaveza čuvati Svetu Misnu Žrtvu i odnositi se prema Bogu kako i dostoji.

    U Katoličkoj Crkvi nije bitan broj. Nikad nije ni bio bitan. Danas nas je milijun, sutra sto prekosutra pet.
    Što se tiče današnjeg protestantiziranog obreda NO Mise, ne treba puno obraćat pažnju na njegov opstanak. Prepustimo to Gospodinu. Moliti ćemo da što više svećenika spozna Istinitost i Bogatstvo Trad. Obreda.

    Mi znamo da moramo izvršavati naše dužnosti najbolje što možemo, ali sigurno nećemo nakon što nam je Bog dao milost da spoznamo Trad. Misu, okrenuti se NO Misi i neće nam protestantizirani obred bit referentan. Sve MORAMO ravnati po Tradicionalnoj Misi.

    Svako dobro.

    • Mislim da će i bez nas sv. Misa biti to što jest. Ne trebaju joj tradicionalistički miti bilo koji drugi spasitelji.

      Volio bih kada bi barem jedan normalan neideološki komentar bio na ovaj tekst gori koji sam objavio. Ako nemate što reći na temu gori, osim da je NO protestanski obred, nemojte više komentirati, molim vas.

  4. Samo mali ispravak: Nije NO protestantski obred, nego je protestantIZIRAN.

Komentari su isključeni.