Glupi argumenti u katoličkim raspravama

Nedavno sam imao jednu vrlo kratku raspravu o liturgiji – branio sam stav Učiteljstva Crkve, ali nisam se mogao oduprijeti „argumentima“ koji su me moji sugovornici (inače, mladi katolici) obasipali i na kraju potjerali. Koji su to argumenti? 

1. Famozni argument srca

Najbitnije je kako se osjećamo duboku u srcu – čini mi se da je ta floskula u zadnje vrijeme postala glavno pravilo za objašnjenje svega u Crkvi od teologije, duhovnosti, liturgije, pa do braka i obitelji. Najvažnije je kakav je čovjek u srcu i kako se osjeća. Što se tiče konkretno liturgije, sve je isprazno ako se čovjek ne preda svoj srce Bogu, a to će moći jedino ako se osjeća ugodno. Pitam se, ako se netko osjeća ugodno kada leži za vrijeme mise na sred crkve i pjeva partizanske pjesme, je li to ok?

2. Svaka devijacija u Crkvi, koja odstupa od Tradicije i koja se desila nakon II. vatikanskog koncila djelo je Duha Svetoga

Nisam stručnjak za praćenje djelovanja Duha Svetoga, no očito neke osobe u Crkvi imaju uvid u njegovu radnu knjižicu i popise aktivnosti. Ne daj Bože, pripisati nešto ljudskoj samovolji, ne, ne, sve je to plod Duha Svetoga. I to što nešto ima plodova – ne znači uvijek da je dobro – plodovi su možda nejestivi.

3. Ako je Papa to učinio to je sigurno dobro i svi to možemo činiti

Navodno je papa Aleksandar VI. imao puno žena, vanbračne djece itd. Smijem li i ja tako? Čudno mi je to, kada nas napadaju da vjerujemo sve što Papa kaže i da ne mislimo svojom glavom, branimo se dogmom o Papinoj nezabludivosti i naglašavamo da Papa ne može pogriješiti samo onda kada govori ex cathedra, a kad nas netko iz Crkve kritizira, onda se hvatamo gornjeg argumenta. A pošto se svi vole razbacivati citatima pape Franje danas, evo jedan meni osobno drag: „Ja sam grešnik“.

4. Blaćanje vlastitom povijesti

Često ti mladi apologete nelogičnog i glupog koriste navodnu zlu i sablaznu povijest Crkve da bi opravdali nelogičnosti i gluposti. No, većina što zna o povijesti vlastite Majke zna iz Jutarnjeg. Ne smeta mi kada neki ateist koristi inkviziciju kao argument, ali kada je koristi mladi katolik zbog neupućenosti da bi obranio svoj stav, recimo, po pitanju pričesti na ruku… uf.

5. Drugi vatikanski koncil je to promijenio

Nije.

Šalu na stranu. Često se iznenadim time koliku averziju katolici imaju prema Učiteljstvu Crkve kada se želi upozoriti na ono negativno. Taj bunt prema autoritetu mi nije jasan. A još manje mi je jasan kod teologa i svećenika.

Farizej

Oglasi