Joseph Ratzinger o transsignifikaciji

[…] Ono što se odigrava u euharistiji objektivno je događanje a ne tek povezivanje što ga poduzimamo među sobom. Kad bi posrijedi bilo ovo drugo, euharistija bi bila samo povezivanje među nama; fikcija u kojoj bismo bili suglasni da “ovo” promatramo kao “nešto drugo”. Tada bi ona bila samo igra, a ne stvarnost. Njezino bi slavljeno imalo obilježje igre. Darovi bi bili samo privremeno “prefunkcionirani” u kultne svrhe. Nasuprot tome vrijedi ovo: ono što se ovdje događa nije “prefunkcioniranje” nego stvarna pretvorba; Crkva to naziva promjenom supstancije.

Time smo dodirnuli onaj spor koji je šezdesetih godina uzvitlao dosta prašine. Tada se govorilo da bi se euharistiju moralo ovako shvaćati: zamislimo da imamo komad platna o kojeg smo načinili zastavu države ili vojne regimente. Kao platno ono je ostalo isto, ali budući da je ovaj komad platna postao simbol nacije ili simbol regimente, moram pred njim skinuti kapu. On nije nešto drugo, ali označuje nešto drugo. Kasnije će biti pohranjen u nekom muzeju i nositi u sebi svu povijesti onoga vremena. Ovu se promjenu platna nazivalo transsignifikacija, njemački: promjena značenja, “prefunkconiranje”.

Ovaj nam primjer može ponešto pomoći da shvatimo kako se smještanjem u neki novi kontekst ostvaruje promjena. Ali primjer nije dovoljan. Ono što se u euharistiji zbiva s kruhom i vinom ide mnogo dublje; to je više od prefunkcioniranja. Euharistija prekoračuje prostor funkcionalnoga. Upravo je nevolja našega vremena što mislimo i živimo još samo u funkcijama, što sam čovjek biva svrstavan prema vrijednosti svoje funkcije i što svi mi možemo biti samo funkcije i funkcionari ondje gdje se poriče bivanje.

Značenje euharistije kao sakramenta vjere je upravo u tome što ona izvodi iz funkcionalnoga i pogađa u sam temelj stvarnosti. Svijet euharistije nije svijet igre; on ne počiva na dogovorima koje usuglašujemo i koje možemo i opozvati, nego je ovdje riječ o stvarnosti. To je bitno razlog zbog kojeg Crkva odbacuje prefunkcioniranje (“transsignifikaciju”) kao nedostatno i čvrsto zastupa “promjenu supstancije”: euharistija je stvarnija od stvari s kojima se svakodnevno susrećemo. Ovdje je istinska stvarnost. Ovdje je mjerilo, središte; ovdje susrećemo onu stvarnost kojom svi mi moramo naučiti mjeriti ostalu stvarnost. […]

Bog je s nama – Euharistija: središte života, Joseph Ratzinger, Verbum, 2005., str. 90-92

Oglasi