Misli bl. Ivana Merza o liturgiji

Neki dan smo se spomenuli bl. Ivana Merza. Ivan Merz mi je već odavno inspiracija i poticaj, a njegova ljubav prema liturgiji je nešto što je zaista obilježilo njegov život. Donosim vam neke misli koje sam preuzeo s www.ivanmerz.hr.  Smatram da ih vrijedi istaknuti i na ovome blogu.

Liturgija – službeno bogoslužje Katoličke Crkve – bilo je središte Ivanova duhovnog, molitvenog života. Iz srca liturgije, a to je sv. misa – euharistija, Merz je dnevno crpio snagu i apostolski žar. Njegovo zanimanje za liturgiju potječe još iz studentskih dana. Za svoju doktorsku disertaciju odabrao je temu “utjecaj liturgije na francuske pisce”. Merz je liturgiju promatrao i s umjetničkog vida ukoliko u njoj nalaze svoj izražaj sve umjetnosti. Njegove divne misli o liturgiji koje ovdje donosimo, otkrivaju nam svetište njegove duše, koja je bila u stalnom sjedinjenju s Bogom i u težnji da mu pjeva neprestanu hvalu.

Među svim krepostima prvo mjesto zauzima krepost pobožnosti, koja nas potiče da odajemo Bogu dužnu čast.

U liturgiji čovjek na najsavršeniji način odaje Bogu onu čast koja mu pripada.

Liturgija je službena molitva Crkve, službena molitva Zaručnice Kristove, razgovor između Zaručnice i božanskog Zaručnika.

Molitve i kretnje liturgije, njene melodije i njeni miomirisi projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unutarnjeg Božjeg života.

Središte je neba sam Trojedini Bog, a anđeli i sveci oko ovoga obavljaju liturgijske čine.

Kao što je prema sv. Ivanu Jaganjac središte neba, tako se isto sveta liturgija kreće oko presvete Hostije – oko samoga Isusa Krista.

U liturgiji se, kao u kakvu zrcalu, ogledava život Kristov.

Sveta Liturgija je najbolji vod, koji nam otkriva na vrlo pedagoški način tijekom jedne crkvene godine sve pojedinosti iz života našega Spasitelja.

Ako je, dakle, u sv. misi prisutan sam Tvorac svjetova, nestvoreni Bog, to je razumljivo da je prisustvovanje Misi vrlo važan čin, da je napokon život s liturgijom, koja nam donosi razne faze iz života Bogo-Čovjeka, bitni život.

Svečana konventualna misa u trapističkom samostanu kako je dostojanstvena! Kako sve ide polako, da čovjek osjeti kucaje vječnosti. Čemu se žuriti, kada čovjek pjeva hvalu Božju radi koje je stvoren?! Čovjek je došao do svoga cilja, on ima samo da motri.

Tako je čarobna ljepota katoličkih obreda – da čovjek, koji je jednom osjetio njihove čari, osjeća u duši čežnju da sve ostavi i sav svoj život provede u liturgijskim molitvama, pjevajući dan i noć bez prestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu.

U crkvi na svetoj Misi direktno se osjeća, kako je čovjek kano na nekom otoku usred burnog mora, na otoku istinitog i pravog života.

Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan i počinje osjećati što osjeća sama Crkva.

U liturgiji najlakše možemo spoznavati sve ljepote unutarnjeg života Božjega.

Po liturgiji najočitije spoznajemo da je Bog Tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti, Bog Ljubavi, također Bog apsolutne Ljepote; ona nas opaja svojim sjajem i blistavilom i čini nam sve teškoće naše svete vjere mnogo lakšima.

Liturgija je najveća umjetnička tvorevina koja postoji na svijetu, a uz to je centralna umjetnost, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar povijesti.

Umjetnički refleks unutarnjeg Božjega života je naša sveta liturgija. Liturgija je dakle umjetnost “par excellence”, jer je ona živa, kao što je i naš Gospodin živ.

Kao što je teologija centralna znanost, tako je liturgija centralna umjetnost.

Liturgija je umjetnička cjelina u kojoj surađuju sve umjetnosti i koja je djelovala na sve umjetnosti.

Liturgija je izražaj duše Crkve, na njenu bi temelju bilo lako izraditi teoriju umjetnosti.

Crkvena godina kao u kakvom pomičnom ogledalu odražava život Isusov od svoga boravka unutar Presvetog Trojstva, kroz zemaljski život, pa sve do njegova drugog dolaska.

U svetačkim danima Crkva razmišlja o životu prvoboraca čovječanstva i daje nam uzore kako valja primjenjivati Spasiteljeve ideje na život.

Među katoličkim narodima nema sata ni časa kada redovnici ili svećenici ne bi molili božanski časoslov. O divne li Crkve, koja bez prestanka u zajednici s nebeskim vojskama pjeva hvalu Tvorcu!

Uz misal je najljepši molitvenik časoslov. Ali, on nije samo molitvenik, on je s misalom najljepše književno djelo što ga čovječanstvo posjeduje.

Mislim, da se vrhunci stvorene ljepote nalaze u misalu i brevijaru (časoslovu), u pontifikalnoj misi i gregorijanskim melodijama.

Crkvena glazba se veže uz samu Riječ, uz Riječ, koja je bila u početku, koja bijaše u Bogu i koja je sam Bog.

Liturgijska glazba jest glazba koja sve druge nadilazi. Ona obrađuje i izražava ono što je glavno, bitno, jedino nužno – ljubav k Bogu.

Gregorijanska, liturgijska glazba je glazba svetosti.

Liturgija ne povezuje samo pojedince jednoga naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, već ona uspostavlja niti između svih naroda i čini ih braćom i djecom jednoga Oca na nebu.

Na temelju se liturgije svaka pojedina duša odgaja.

Liturgija je pedagogija u pravom smislu riječi, jer pomoću nje vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnog Kristova života.

Po katoličkoj liturgiji svi ljudi na cijeloj zemlji razmatraju istoga dana o istim stvarima i na taj se način učvršćuje svijest o katoličkom jedinstvu svih naroda.

Vjernik, koji se moli liturgijski, pridružuje se korovima anđeoskim, koji neprestano hvale Tvorca i čovjek se zapravo na taj način već na ovoj zemlji počinje vježbati u onoj službi koju će pun radosti i ushićenja obavljati u vječnosti.

Dok milijuni novina šire narodnu mržnju i laž, Crkva mirno vrši kroz vjekove svoju miroljubivu misiju i daje u ruke svojim službenicima mnoge stotine tisuća brevijara i milijune misala, koji govore o ljubavi k Bogu i bližnjemu.

Sveta liturgija je jedno od najmoćnijih sredstava sveopćeg mira.

(na slici je prikazan papa Pio XII)

Lex Vivendi

Oglasi

2 thoughts on “Misli bl. Ivana Merza o liturgiji

  1. Vrlo snažne i potrebne misli jednog od naših najdražih blaženika. Kako je potrebno širiti ove riječi mladog čovjeka mladima zatrovanima modernizmom i protestantizmom…

    • Pitam se što bi bl. Ivan danas rekao na Novus Ordo i liturgijske “kreacije” današnjice. Pavao VI nas je zakinuo, neću mu to oprostiti.

Komentari su isključeni.