Sentire cum Ecclesia

Susret pape Franje i pape emeritusa Benedikta XVI:

Susret pape Franje i pape emeritusa Benedikta XVI

Protekli tjedan je bio doista težak za mene kao katolika. Morao sam pretrpiti direktne i indirektne osude na temelju moga stava prema papi Franji. Naime, moje neradovanje, sumnjičavosti, kritički nastup i manjak oduševljenja su zbunile i razočarale neke moje kolege i prijatelje. Pošto još nisam prebolio odreknuće pape emeritusa Benedikta XVI., medijska pompa oko pape Franje mi je pravo zasmetala. Svaki njegov pokret i svaki bitni i nebitni, značajni i beznačajni čin popraćen je i uzveličan kao da se to nikada nigdje nije desilo u povijesti papinstva. Što je najgore, ovo je činjeno od ozbiljnih sekularnih medija, kako domaći tako i stranih, a bome i ozbiljnih katoličkih medija, kako domaći tako i stranih. I to medija svih orijentacija, od liberalnih do konzervativnih. No, sekularni liberalni mediji kao i katolički, dobro znaju svoju ulogu i znaju kako iskoristiti medijsku pozornost koja je sada na papi Franji. Michael Voris je to dobro komentirao u svojoj Vortex epizodi – populariziranjem i veličanjem svakog poteza pape Franje i uspoređujući ga s Benediktom, želi se smanjiti utjecaj (čak i izbrisati) njegova papinstva i ocrniti njegovu duhovnost i ljubav prema Tradiciji i hermenautici kontinuiteta. Jer papa Franja je po nekim pitanjima dijametralan papi Benediktu i to mediji dobro znaju.

Zbog toga, među svojim društvom sam odlučio ukazati na te probleme i nastojati ukazati da se ne treba baciti u delirij zbog cipela pape Franje ili njegovih telefonskih poziva. Jer nije prošlo ni dva tjedna pontifikata, a već imamo skoro započet proces kanonizacije živućeg čovjeka. Ali naišao sam na nerazumijevanje, osudu i etiketiranje. Dobio sam etiketu strašnog i mračnog tradicionalista, onoga negativnog farizeja koji sam gunđa i opominje. Onoga koji je ohol i smatra da jedino njegova vizija Crkve je jedina ispravna, itd.
Dakle, politički korektan govor mora biti i u Crkvi.

No, to me je nagnulo na razmišljanje, jesam li ja tradicionalist i što to meni predstavlja? Vidim li se ja tu, ako me moji kolege tu vide? Ne, ja nisam tradicionalist u smislu u kojem oni misle da jesam. Ja sam katolik, ja dišem s Crkvom i ljubim sv. Oca. Stvar je u tome da ja nisam naivan. Nisam naivna mlaka ovca koja uzima onaj srednji put jer se zbog straha od osude skriva iza neke lažne poslušnosti i poniznosti, pošto nije hrabra izreći Istinu u Ljubavi.

Prije svega ljubim Krista i nesvrstajem se niti u jednu struju unutar Crkve. Ali doista zahtjevam na autentičnom katoličanstvu koje je u skladu s Tradicijom – Predajom od prvog sabora u Jeruzalemu do II. vatikanskog koncila. Želim katoličku liturgiju na sv. Misama, a ne protestantski mambojumbo miks, želim red i poštivanje liturgijskih propisa. Želim katolički nauk s propovjedaonica, želim katoličke molitve, katoličke pjesme. Želim redovnike i redovnice u habitima, svećenike u kolarima, želim dostojanstvene pričesti, želim poštivanje euharistije. Želim pobožnosti prema Gospi. Želim da se vrati ono izvorno katoličko u katoličke župe i susrete mladih. Želim da Nova evangelizacija bude katolička obnova u duhu Tradicije. I želim još mnogo toga katoličkoga! Ako me to sve to čini tradicionalistom i farizejom, onda sam taj.

Oglasi

6 thoughts on “Sentire cum Ecclesia

    • Hvala! Ovaj članak što si linkao (prijeđimo na ti) je doista vrlo trezven i objektivan. Jedan od bolji što sam pročitao u zadnje vrijeme.

  1. Ja sam, kao čovjek koji je prevalio Gospodinovu dob na zemlji, malo starija generacija pa sam kao osnovnoškolac morao čitati “Knjigu o Titu” Francea Bevka i “Dječaka sa Sutle” Milivoja Matošeca. Kad je Benedikt najavio odreknuće svi smo bili zatečeni, no odmah su se pojavili oni koji su u vezu dovodili Benediktovo odreknuće i Wojtylin pontifikat do smrti, objašnjavali vezu jednoga s drugim, skrivenu poveznicu, cjelinu, nešto poput Hegelove teze i antiteze koje se spajaju u sintezu (Hegelova filozofija osim u vidu marksizma vrlo često iskače). Potom je izabran Franjo i spomenuti su doživjeli Duhove. Negdje sam tih dana pročitao da je Wojtyla bio papa koji je postao svetac, a Bergoglio je svetac koji je postao papa. Benedikt nije spomenut. Valjda više nije bilo vrijedno. Dogodio se novi događaj teza-antiteza-sinteza. Mediji će voljeti Franju. Benedikta nisu ljubili jer su u njemu vidjeli čovjeka koji se ne koleba pokazati da ima autoritet naučavanja. On je to činio očinski, ali mediji ne žele oca nego brata (za početak, poslije toga slijede dalji stupnjevi degradacije).

    • Papa Franjo ima sad svoju cvjetnu nedelju, koju pjevaju mediji, progresisti, masoni, liberali, modernisti,… A brzo dolazi Getsemani…i tada samo pravi kristjani budu sa njim. Pozdrav.

  2. Oko novog Pape podijeljena su misljenja, da. Vidim da su ljudi optereceni i strahom od raznoraznih prorocanstava o zadnjem Papi koji bi po njima trebao bit Benedikt, a onaj koji dolazi poslije njega trebao bi bit postavljen od masona i slicno. Nekakva Knjiga istine pojavila se ovih dana i po sakralnim knjizarama, s tim prorocanstvima, od kojih zazirem. Isus je rekao da samo Otac zna i toga se drzim. Kad je otisao Papa Benedikt to je pojacalo strah u ljudima, a ja se strahu ne predajem, iako se pojavio Papa koji je drugaciji od prethodnika, ciji mi je odlazak bio kao i tebi vrlo bolan. Nekako sam osjetila da za novog Papu trebamo vise moliti i nastojim to ciniti. Novi Papa je uistinu previse drag medijima, jer naglasava siromastvo i sve se cini prebrzo i prenaglaseno, no vidjet cemo plodove, po njima se razaznaje, a ja vjerujem u Isusovu rijec: Ostat cu s vama do svrsetka svijeta….i Vrata paklena nece je nadvladati. Na tu Rijec se oslanjam i molim za Papu Franju, da uistinu bude sveti Papa.

Komentari su isključeni.