Pater Noster

Konklave počinju u utorak 12. 3. 2013. Vrlo sam uzbuđen, moram priznati. Iz vrlo jednostavnog razloga, ovo je nešto što će vele utjecati na moj život i živote mojih bližnjih. Mislim da svaki iskrenik katolik mora biti uzbuđen, jer izbor pape je vrlo važan događaj u našem životu. Kad je umro bl. Ivan Pavao II. imao sam sedamnaest godina i svoju katoličku vjeru doživljavao sam vrlo površno. Tek nakon susreta s Benediktom XVI. na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu susreo sam se s veličinom papinstva i važnosti te uloge. Zavolio sam tada vrlo toga starca i mogu reći da ga volim više od Ivana Pavla II. jer ja sam generacija Benedikta XVI. koji je kako tako Crkvu upravio na pravi kolosjek. Bl. Ivana Pavla volim također i vrlo sam mu blizak, ali Benedikta sam doživio kao istinskog oca, Kristov namjesnika.

Danas sam dok sam razmatrao  evanđelje, sinulo mi je zašto sam bio tužan nakon odlaska pape Beendikta. Katolici imaju tri oca –  biološkog, Papu i Oca nebeskog. Za moju vjeru ovdje je vrlo važan Papa kao autoritet, duhovna ličnost i kao pastir. Nekoga na koga se mogu osloniti u vremenima kada bura dere našu Lađu.  Duhovnik mi je više puta naglasio da pratim što papa Benedikt izdaje, da to čitam i molim za njega. To mi je posebno naglasio kada sam se spoznao poguban modernistički utjecaj i zloupotrebu II. Vatinskog koncila.  Tada sam se okrenuo Tradiciji više nego prije i prihvatio sam u ruke djela pape Benedikta prije pontifikata i za vrijeme pontifikata. I sve što je on činio i pisao dalo mi je jednu nadu da će se Crkva obnoviti, no isto je naglasio da će ta obnova ostati na malom stadu.

11. veljače kad je najavio odreknuće, osjetio sam kao da sam izgubio jednog oca. I danas se tako osjećam.

I dok molim za kardinala kojeg sam dobio preko adobptacardinal.com, moj favorit postao kardinal Raymond Leo Burke. Tome je pomogao moj prijatelj Luka, ali i nakon što sam pročitao dva članak Taylora Marshalla, blogera s bloga Canterbury Tales: Pope Prediction: 10 Reasons Cardinal Burke Will Be the Next Pope i Cardinal Burke as Pope: Answering Two Common Objections (“Does He Know Spanish?” & “But He’s American!”), učinio malo svoga istraživanja, uvjerio sam se da je kardinal Burke doista pravi kanditat za Papu. Ime koje predlaže Voris je Leo XIV. Evo što on kaže o njemu:

Rekao sam da prije da nisam optimističan što se tiče izbora za papu, nisam ni sada, ali se čvrsto nadam i molim za to, no prije svega molim i za Božju volju.

***

Kako je ovo blog farizeja, bilo bi dobro da nešto farizejsko i napišem. Radi se o tzv. misama za djecu i misama za mlade. Nakon što sam vidio ovaj doista sablažnjivi video, ljubav prema Tradicionalnoj latinskoj misi (kojoj još nisam prisustvovao) je porasla. Moram priznati da sam ovakve stvari počeo prezirati jer ovaj način banalizacije liturgije da bi se pribjeglo ugođaju djece odbija istinske tragatelje vjere od Crkve – ubija mističnost Katoličke crkve. Netko će reći – nije bitna vanjština, bitno je kako se čovjek osjeća u srcu, srce je najveći Gospodnji hram. Mislim da se sveti Augustin sada lijepo udara po glavi što je takvo nešto izjavio, a da nije znao koliko će biti zloupotrebljavano. Katastrofa! Zbog naših tih osjećaja u srcu, dobili smo rugla od bogoštovlja, sprdačine, toliko posvjetovljenje.. Zar Isus nije rekao što se nalazi u našim srcima? On je u njima na zadnjem mjestu! Da bi se tobože približili svijetu, postali smo tako svjetovni da smo izgubili svoj katolički karakter.

Mene u Crkvu nije privuklo to što ona nudi ono iz svijeta samo s predznakom „katoličko“ ili „kršćansko“, nego zato što ona nudi ono što nema u svijetu. Nudi mi bogoštovlje koje je slično onom nebeskom, nudi mi Božju blizinu pod prilikama kruha i vina, Njega Samoga. Zar taj ne zavrjeđuje da ga se ne slavi na najdostajanstveniji način? Zašto ga ne slavimo našim autentičnim kršćanstvom, katoličanstvo, a ne sekularizinim, obezgljavljenim, protentantiziranim, bez ikakve sakralne vrijednosti, osim što se kod toga dobro osjećamo. Mi se ne trebamo dobro osjećati na misi, to nije cilj mise. Mi trebamo Bogu izraziti štovanje, hvalu i slaviti na način koji ne postoji negdje vani.

Ako dijete ili mladi čovjek ne vidi svetost u svetoj Misi, ako ne vidi poštovanje prema  Bogu koje mu se treba dati, ako ne vidi mističnost, uzvišenost, ako mu se ne propovijeda Istina u Ljubavi, neće ostati u Crkvi. Jer ako viđaš nešto u Crkvi, što viđaš svaki dan negdje drugdje bolje i kvalitetnije, što će ti Crkva? Mi možemo rock misama privlačiti mlade i oni će doći i možda ostati, ali na kraju krajeva kvantitet nije bitan, bitan je kvalitet.

Evo što mladi Amerikanci kažu o Latinskoj misi (djevojka  iz ovoga videa otišla je u samostan, što potvđuje da TLM doista rađa pozive)

Kardinal Burke o Tradicionalnoj latinskoj misi:

Laudetur Jesus Christus!

PS.
Mali poklon od mene, nađoh slučajno – 10 sati gregorijanskih korala ujednom komadu!

Oglasi

5 thoughts on “Pater Noster

  1. Hvaljen Isus!
    Pohvale blogu i “farizeju” 🙂
    Zar doista još nisi prisustvovao TLM?
    Dođi ovu nedjelju u Zg. Smještaj nije problem. Ozbiljno.
    Inače ovaj zadnji video koji si stavio je problematičan ako si katolik.
    To je preloša kopija pravog gregorijanskog pjevanja. Inače tu grupu osuđuju kao sotonističku, s čim se slažem. Eto, ako imaš vremena proguglaj malo o njima.
    Pozdrav

    • Navijeke!
      Hvala na pohvalama, to nama farizejima jako godi! 😉
      Malo mi je nezgodno iz Splita doletiti u Zagreb, jedan vikend možda, ovaj sam na duhovnim vježbama.

      Kao (ex)metalac i ljubitelj raznovrsne glazbe, upoznat sam s plagijatorskom grupom Gregorian. Nisu bezopasni, jer su za film The Omen 666 pravili soundtrack korala posvećenih sotoni, među kojima je i Ave Satana.

      Slučajno su mi se našli na playlisti, koju uopće nisam htio staviti – nego sam htio staviti ovaj video koji je sada gori. Stvarnih 10 sati gregorijanskog pjevanja top klase.

  2. Slazem se s napisanim, ne treba pod svaku cijenu privlaciti mlade u Crkvu ako ih ne privlacimo k Bogu. No, kad se sjetim crkve u kojoj sam provela oko godinu ipo aktivnog sudjelovanja u takorec protestantskom slavljenju Boga (sto tada nisam razaznavala, bio je pocetak a onda se pocelo u meni sve buniti) ako je to nekom pocetak, ako mu zapali vatru u srcu za Boga i bude pocetna, odskocna daska za dublji ulazak u tisinu i uzvisenost susretanja s Njim, u kojem nije dalje bitno sto osjecamo, nego sve ono sto si naveo u tekstu….tada ima i dobrih plodova. Meni pocetak nije bio u toj crkvi, nego seminar kod vlc. Suca, gdje nije bilo euforije…ali sam po povratku nasla se tu gdje sam rekla, jedno vrijeme. Molim uvijek da se procisti Crkva i bude u njoj ono sto je Bogu drago i po volji.

  3. Slazem se s napisanim, ne treba pod svaku cijenu privlaciti mlade u Crkvu ako ih ne privlacimo k Bogu. No, kad se sjetim crkve u kojoj sam provela oko godinu ipo aktivnog sudjelovanja u takorec protestantskom slavljenju Boga (sto tada nisam razaznavala, bio je pocetak a onda se pocelo u meni sve buniti) ako je to nekom pocetak, ako mu zapali vatru u srcu za Boga i bude pocetna, odskocna daska za dublji ulazak u tisinu i uzvisenost susretanja s Njim, u kojem nije dalje bitno sto osjecamo, nego sve ono sto si naveo u tekstu….tada ima i dobrih plodova. Meni bas prvi korak nije bio u toj crkvi, nego seminar kod vlc. Suca, gdje nije bilo euforije…ali sam po povratku nasla se tu gdje sam rekla, jedno vrijeme, no znam da mnogima jest bas pocetak vjere. Molim uvijek da se procisti Crkva i bude u njoj ono sto je Bogu drago i po volji.

Komentari su isključeni.